Elocutio je jedna od pet zapadnih retoričkih tehnika koja se bavi ispravnim rasporedom i upotrebom riječi i fraza. Četiri su elementa za elocutio: jasnoća, ispravnost, prikladnost i ornamentika. Ovladavanje tehnikom elocutio-a važno je za svakoga tko želi održati govor, od govornika nakon večere do nekoga tko drži prezentaciju u sobi za odbore. Ova tehnika se najčešće viđa na skupovima, govorima i diskursima u politici, bilo da se raspravlja o novom zakonu, problemu ili pokušava potaknuti birače na izborima.
Izraz je latinskog podrijetla i povezan je s idejama o retorici koje su se razvile prvo u grčkom svijetu, u demokracijama kao što je Atena, a zatim tijekom posljednjih stoljeća Rimske republike. Riječ dolazi od latinskog izraza ‘ioqui’ što znači ‘govoriti’. U modernom engleskom, to je povezano sa svjetskim ‘elocution’, što znači ‘dobro govoriti’.
Elocutio je sredina pravila koja se odnose na dobru retoriku kako ih je iznio Marko Tulije Ciceron, rimski političar i istaknuti retoričar i drugi. Ostali kanoni počinju s ‘inventio’; izum ili prikupljanje materijala za govor. Drugi je ‘disposito’, što je raspored prikupljenog materijala. Nakon elocutio dolazi ‘memoria’, pamćenje gradiva, jer se mnogi govori izlažu bez papira ili autocute. Konačni kanon je ‘pronuntiatio’, ispravan izgovor riječi i korištenje govornih tehnika.
Jasnoća u smislu elocutio ne odnosi se na ispravan izgovor riječi, što je element ‘pronuntiatio’. Jasnoća u ovom smislu znači jasnoća; točnije, jasnoća poruke sadržane u govoru. Odabir riječi i izraza mora izbjeći dvosmislenost kako bi slušatelj ne bi imao dvojbe o tome koju poruku retoričar pokušava prenijeti.
Ispravnost se određuje prema korištenim riječima i frazama. Kako bi bile ispravne, riječi moraju biti u skladu s poznatim pravilima o gramatici i upotrebi. Ovca je ovca, a ne jurišni helikopter, na primjer. Osim pravilne upotrebe semantike, veznika i složenica, korištene riječi i izrazi ne smiju biti arhaični. To znači da moraju biti u modernoj upotrebi i, stoga, široko shvaćeni.
Sadržaj govora je elocutio-prikladan ako je relevantan za govor. Sadržaj također mora izbjegavati tabu riječi i fraze. Na primjer, govor Enocha Powella o međurasnim odnosima u Britaniji zapamćen je po tome što je koristio tabu izraz ‘rijeke krvi’ za opis međurasnog nesklada. Izraz je zamaglio druge točke na temu.
Ornament je posljednji i često se smatra najvažnijim elementom govora. U elocutio terminima, to znači dodavanje cvjetnih fraza, neobičnih ili snažnih riječi u govor kako bi ga učinio nezaboravnijim. Paziti da su riječi točne i prikladne, ali i ukrasne, znači postići jasnu ravnotežu. Ornamentika uključuje govorne figure kao što su igre riječi, aluzije i metafore.