Idiomatski izraz “sve je dobro što dobro završi” obično se koristi kada posebno neuredan splet okolnosti rezultira željenim zaključkom. Izreka znači da je, unatoč situacijama, problemima ili kaosu koji su mogli nastati u nastojanju da se dođe do željenog zaključka, u redu sve dok je krajnji rezultat pozitivan. Izraz također može značiti da se, iako splet okolnosti nije započeo na pozitivan način, situacija riješila sama od sebe na prihvatljiv način. Fraza ponekad može biti analogna idiomu “ciljevi opravdavaju sredstva”.
Ostala slična, iako malo drugačija, tumačenja izraza mogu uključivati korištenje idioma za izražavanje osjećaja da poteškoće u postizanju cilja nisu toliko važne nakon što je cilj postignut. Također bi se mogao koristiti za izražavanje osjećaja da se, nakon što je zadatak ili putovanje završi, situacije koje su pretrpljene da bi se došlo do kraja čine prihvatljivima, iako se situacije možda nisu činile prihvatljivima u tom trenutku. Izraz “sve je dobro što dobro završi” općenito se ne koristi dok se putovanje, zadatak ili cilj ne dovrše. Postoje povremeni slučajevi u kojima se izraz koristi usred nesreće kako bi se izrazio optimizam da trenutna situacija neće biti važna sve dok je kraj pozitivan.
“Sve je dobro što dobro završi” britanski je idiom i najvjerojatnije ga je popularizirala Shakespeareova drama koja je uzela taj idiom kao naslov. Predstava, za koju se vjeruje da je napisana oko 1604. godine, govori o Heleni, koja trpi mnoge poteškoće i okolnosti, te se koristi trikovima i prijevarom kako bi svoju pravu ljubav natjerala da je prizna kao svoju ženu. Helenini stihovi uključuju izraz “sve je dobro što dobro završi”.
Taj je idiom vjerojatno već bio u uobičajenoj upotrebi među Britancima prije nego je Shakespeareova drama uvedena, iako se Shakespeareu često, pogrešno, pripisuje zasluga za skovanje fraze. Finska poslovica koja je vjerojatno ušla u upotrebu otprilike u isto vrijeme prevedena je na engleski kao “početak je uvijek težak, na kraju je hvala”. Idiom “sve je dobro što dobro završava” uključen je u zbirku engleskih poslovica koju je sastavio John Heywood 1546. Heywood je radio za Henryja VIII kao pjevač i dramatičar, a njegova zbirka poslovica uključuje mnoge izreke koje se i dalje koriste u engleski jezik danas.