Kada govornici engleskog jezika govore o tome da netko ima život ili stil života “možda pazi”, oni misle na ideju da su bezbrižni ili općenito spremni na rizik. Ovaj se idiomatski izraz koristi na različite načine; na primjer, za nekoga bi se moglo reći da ima stav ili pogled na život “možda se vraga”. Ljudi se čak mogu pozivati na profesije “možda vraga” poput one profesionalnog kaskadera.
Čini se da je izraz “đavola-malo briga” nastao oko 1800-ih. Druge uobičajene fraze tog vremena također su sadržavale riječ “đavo”, koja u nekim kulturama i zajednicama engleskog govornog područja predstavlja jedan od mnogih demonskih entiteta, au drugima se koristi velikim slovom da označi primarnog “vraga” judeokršćanske religije. Izraz također odražava druge u društvima koja govore drugim jezicima, na primjer, na njemačkom, gdje je upotreba riječi “Teufel” ili “Topfel” istaknuta u mnogim idiomatskim frazama.
Što se tiče podrijetla i značenja izraza “đavola-malo briga”, čini se da ta fraza stoji kao neka vrsta opće antiteze govornikovom vlastitom gledištu. Ovdje je izraz možda nastao kao dio duže fraze; neki navode primjere poput “Vragu je možda stalo; Ja sigurno ne.” Fraza je također slična drugoj koja koristi prilično sličnu ideju: kada govornici engleskog kažu “devil take the hindmost”, ideja je da nitko ne želi biti zadnji. Na primjer, kada netko kaže “Izašli su na ulicu, daleko s mjesta požara, đavo ga pusti”, ideja je da su svi brzo pobjegli, ne želeći biti ostavljeni.
U nekim slučajevima, upotreba izraza “đavola-malo briga” može se odnositi na ideju “đavolskog” ili “vragolastog” veselja. Ova vrsta fraze opisuje nekoga s lukavim ili pomalo zlobnim duhom. Obično to ne znači da je subjekt zapravo zao ili da će učiniti zle stvari. Umjesto toga, đavolsko ili podmuklo veselje općenito je prepoznato kao nestašno, ali zaigrano ponašanje.
Korištenje fraza kao što je “devil-may-care” pokazuje koliko su nekadašnje kulture engleskog govornog područja bile opsjednute idejom đavla. Na engleskom jeziku postoje deseci idioma koji prikazuju ovu osobu. i sve ono što podrazumijeva njezina kolektivna slika. Fraze poput “đavo te vodi” ili “vragu” uglavnom su postale istaknute u ranijim stoljećima, gdje je manje vjerojatno da će se moderni govornici engleskog jezika pozivati na ovu vrstu upućivanja na karakter.