Metafora je retoričko sredstvo koje se koristi za usporedbu dvaju različitih predmeta ili ideja u implikaciji koja uspostavlja jednakost između njih. Postoje brojne vrste metafora. Koriste se i u klasičnim retoričkim konstrukcijama i u svakodnevnom ležernom jeziku. Stupanj usporedbe diktira o kojoj se vrsti metafore radi. Iako postoji više od deset različitih vrsta metafora, postoji pet primarnih tipova: alegorijske, apsolutne, miješane, proširene i mrtve metafore.
Alegorija je metafora koja koristi proširenu priču koja ilustrira usporedbu između dviju stvari koristeći simbole, a ne eksplicitne riječi. Alegorija u književnosti često predstavlja jasne elemente dane priče zajedno sa suptilnim, nijansiranim komentarima za druge događaje s kojima autor želi pokazati ekvivalent. Primjerice, element romana Lav, vještica i ormar smatra se alegorijom za Kristovo uskrsnuće.
Apsolutna metafora, u usporedbi s drugim tipovima, ne može se ni na koji način prikriti ili reducirati. Apsolutna metafora predstavlja jednostavnu ekvivalentnost, kao što je svjetlo koje označava znanje ili snijeg koji ukazuje na čistoću. Apsolutne metafore mogu biti simboličke ili doslovne, a razlikuju se od ostalih vrsta metafora po tome što se ne mogu zamijeniti drugim metaforičkim konstrukcijama.
Mješovita metafora jedna je od najčešćih vrsta metafora, no možda ih je teško razumjeti. Mješovita metafora je spajanje dvaju kontradiktornih elemenata koji su potpuno nedosljedni u tipu, a ipak se simboličko značenje usporedbe ipak prenosi. Ponekad se miješana metafora može koristiti namjerno za učinak. Na primjer, “Nema mjesta kao što je dom u asortimanu” spaja dva dobro poznata idioma.
Proširena metafora predstavlja složenu usporedbu s više objekata. Uspoređuje primarni objekt sa simboličkim objektom, zatim uspoređuje sekundarne objekte povezane s primarnim s drugim elementima simboličkog objekta. Na primjer, Shakespeareova slavna “Sav svijet je pozornica, a muškarci i žene samo igrači” je proširena metafora u kojoj “svijet” i “scena” djeluju kao primarni objekti, dok “mi” i “igrači” predstavljaju sekundarne objekte.
Mrtva metafora nudi usporedbu koja nije simboličkog oblika, već umjesto toga s fizičkim kretanjem. Mrtva metafora je jednostavno usporedba koja ostaje nezapažena jer metafora počiva na usporedbi koja je jednostavno postala dio jezika. Često uključuje upotrebu idioma. Na primjer, rečenica “komitet će održati sastanak” je mrtva metafora u odnosu na riječ održati. Povjerenstvo ne može fizički shvatiti sastanak, ali se riječ koristi da se fizička akcija izjednači s konceptualnim.