Epitet je riječ ili izraz koji se koristi za karakterizaciju osobe ili stvari. Na primjer, izraz “predsjednik” u “predsjednik Washington” je epitet, jer pruža specifične informacije koje čine identitet Washingtona o kojem se raspravlja očiglednim. Upotreba “epiteta” za opisivanje pogrdnog žargonskog izraza uobičajena je u nekim dijelovima svijeta, a većina ljudi ga smatra tehnički ispravnom.
U biologiji, izraz “epitet” ima vrlo specifično značenje, iako je to značenje povezano s onim koje je u općenitijoj upotrebi. Biološki epitet sastoji se od vrste organizma kada slijedi rod, precizno ga kodificirajući tako da svi znaju o kojem se organizmu raspravlja. Na primjer, u Sequoia sempervirens, “sempervirens” je specifičan epitet za obalno drvo sekvoje. Specifični epiteti pomažu u razjašnjavanju biološke nomenklature, osiguravajući ujednačenost na terenu i smanjujući rizik od zabune.
U povijesnim knjigama možete pronaći mnoge primjere epiteta. Na primjer, slavne vođe često se poistovjećuju s epitetom, kao što je slučaj s ljudima poput Aleksandra Velikog, Richarda Lavljeg Srca i Ivane Orleanke. Epiteti su također zajednički mnogim religijama; Dalaj Lama je, na primjer, službeno poznat kao Njegova Svetost Dalaj Lama, dok se vjerski službenici poistovjećuju s terminima kao što su “časni” i “otac”. Epiteti su također povijesno ugrađeni u mnoga imena, a primjere takvih epiteta možete pronaći u prezimenima kao što su Cooper, Smith i Gardener.
Biti svjestan pravilne upotrebe epiteta često je važan dio edukacije o bontonu, budući da se neki ljudi prilično uznemire kada ih pogrešno nazivate. Na primjer, mnogi ljudi s doktoratom vole da ih se zovu “doktor”, a pomaže znati da se vojvode oslovljavaju s “Vaša Milosti”, dok se članovi kraljevske obitelji općenito radije nazivaju “Vaše Visočanstvo” ili “Vaše Kraljevsko Visočanstvo”. U nekim kulturama neuspjeh u korištenju odgovarajućeg epiteta smatra se iznimno nepristojnim, čak i ako je pogreška napravljena iz neznanja.
Korištenje izraza “epitet” za opisivanje mnogih uvreda zapravo ima smisla, jer se uvrede često temelje na opisima. Rasne uvrede, na primjer, često se poigravaju žargonskim izrazima koji se koriste za opisivanje ljudi određenih rasnih religija, a pridjevi poput glupog često se koriste s namjerom uvrede.