Reflektivni esej je vrsta rada u kojoj pisac koristi osobno iskustvo kako bi razmišljao o ideji ili prošlom događaju. Ova vrsta eseja može varirati od neformalnog do formalnog, ovisno o razlogu i kontekstu u kojem je napisan. Često se koristi za označavanje kraja nečega: na primjer, događaja, razreda ili projekta. Međutim, pisac ne razmišlja samo o prošlom događaju; on ili ona tumači što događaj znači.
Općenito ne postoji poseban format za refleksivni esej; međutim, tipičan format eseja od pet paragrafa može biti koristan kao način organiziranja nečijih misli. Na primjer, prvi odlomak mogao bi uključivati uvod, u kojem se uvode tema eseja i teza. Ovaj bi odlomak obično trebao biti dovoljno zanimljiv da privuče čitatelje tako da nastave čitati ostatak eseja. Za ilustraciju, ako se esej sastavlja o završetku razrednog projekta, uvod bi trebao uključivati objašnjenje o tome što je projekt bio, a izjava teze bi zatim trebala uključivati ono što je učenik naučio kroz završetak projekta.
Sljedeći dio formata eseja od pet paragrafa je tijelo. To općenito čini većinu eseja i pruža popratne dokaze za izjavu teze. Koristeći primjer eseja napisanog o završetku projekta, tijelo bi uključivalo odlomke koji detaljnije objašnjavaju što je naučeno tijekom projekta. Mogu se prikazati primjeri kako je učenik učio, kao i interpretacije tih primjera. Ovi odlomci mogu uključivati činjenice kao i osobni uvid.
Posljednji odlomak refleksivnog eseja je zaključak. U ovom odlomku, izjava teze općenito se ponavlja. Nakon toga, zaključak sažima ono o čemu je ostatak rada bio i može sugerirati implikacije iskustva. To bi također trebao biti sažetak znanja koje je student stekao, kao i znanja za koja bi učenik mogao prepoznati da još uvijek nedostaje nakon iskustva.
Samoprocjena može biti još jedan način kategorizacije refleksivnog eseja. Drugi primjer kada se može napisati refleksivni esej je kada se prijavite za stipendiju. U tom slučaju od kandidata se može tražiti da razmisle o razlozima zbog kojih zaslužuju stipendiju. To može uključivati ne samo osobno iskustvo nego i vanjske podatke, poput statistike. Reflektivni esej može gledati unutra, ali njegov je cilj ipak uvjeriti čitatelje u stajalište pisca.