Humanistička perspektiva je gledište da je identifikacija s drugim ljudima najvažnija povezanost. Humanizam je filozofija koja zagovara ovakvu perspektivu svijeta i općenito kaže da ljudska bića imaju u osnovi iste potrebe i vrijednosti bez obzira na njihove specifične životne okolnosti. Humanistički identitet stoji u suprotnosti s ekstremnim oblicima nacionalnog, vjerskog, rasnog i rodnog identiteta.
Humanizam vuče korijene barem iz razdoblja antičke Grčke. U petom stoljeću prije Krista, filozof po imenu Protagora je rekao: “Čovjek je mjera svih stvari”. Time je htio reći da su ljudi od središnje važnosti, a ta se perspektiva također može vidjeti u vrijednostima i kulturi antičke Grčke. Na primjer, pojava demokracije — dajući ljudskim bićima kontrolu nad svojim društvom — pokazuje da su brige građana shvaćene ozbiljno.
Humanistička perspektiva također se može vidjeti u drevnim grčkim pogledima na prirodu i veći svemir. Oni su zamislili bogove koji su bili idealizirani oblici ljudskih bića, podložni istim strastima i motivima. Grci su također tražili prirodna objašnjenja pojava u svijetu. Nadnaravna objašnjenja događaja smatrana su neadekvatnim. Ovo je uobičajen element humanizma, budući da su natprirodna uvjerenja obično zamijenjena onima utemeljenima na prirodi i ljudskim vrijednostima.
Razdoblje renesanse i prosvjetiteljstva doživjelo je preporod humanističke misli. Zagovornici su se pobunili protiv vjerskog i autoritarnog establišmenta i promicali razum kao temelj autoriteta. Humanistička perspektiva ima snažan utjecaj i na suvremenu misao. Na primjer, širenje demokracije i ljudskih prava glavni je cilj vanjske politike mnogih nacija.
Prema ovoj filozofiji, različite kulturne prakse diljem svijeta nisu rezultat temeljnih razlika među ljudima, već su to različite moguće metode življenja. Humanizam sugerira da nijedna određena zemlja ili kultura nije superiorna u odnosu na drugu; oni su jednostavno različite manifestacije ljudske kreativnosti i prilagodbe.
Kritika humanističke perspektive je njezin antropocentrizam, ili centralizirani fokus na ljudsku vrstu. Tema prava životinja često se navodi u ovoj kritici. Gdje se nalaze životinje koje nisu ljudi u ovoj perspektivi nije uvijek jasno. Većina tumačenja ljude smatra životinjama, ali s povišenom važnosti koja se temelji na ljudskoj sposobnosti za više rasuđivanje.