Analitičko izlaganje je vrsta teksta u kojoj je svrha argumentacijom uvjeriti publiku. Može biti napisano ili izgovoreno; kada je napisan, često se naziva esej analitičkog izlaganja. Ova vrsta teksta često koristi stručne izvore ili osobna iskustva kao dokaze koji podržavaju argument koji se iznosi. Pisano analitičko izlaganje često je organizirano koristeći strukturu od pet odlomaka, u kojoj je prvi odlomak uvod, srednji odlomci prateći dokaz, a posljednji odlomak zaključak.
U analitičkom izlaganju, kao što mu ime govori, pisac često analizira neku temu kako bi uvjerio čitatelja da je ta teza istinita. Ova vrsta teksta uobičajena je u akademskim krugovima i često se pojavljuje u akademskim časopisima ili znanstvenim tekstovima. Analitička izlaganja se također mogu naći u člancima, časopisima i govorima — u osnovi, u bilo kojem scenariju u kojem se raspravlja.
Kada analitičko izlaganje prati organizaciju od pet stavaka, prvi odlomak ne samo da uvodi temu, već i iznosi tezu. Teza je autorov stav ili argument. To je ono što preostali odlomci izlaganja žele poduprijeti.
Glavni dio analitičkog izlaganja, koji se često naziva tijelom, obično nije kraći od tri paragrafa, što se često smatra minimalnom količinom dokaza potrebnih za uspješnu potporu teze. Tijelo bi moglo biti duže ako je potrebno. Prijelazne riječi, kao što su “prvi”, “drugi” i “treći”, obično se koriste kako bi pomogli čitatelju razumjeti kada se predstavlja nova točka ili dokaz. Vrste dokaza koji se koriste za potporu argumenta mogu uključivati istraživanje koje su proveli drugi ljudi ili osobna iskustva; često ovisi o tome kakav je argument pisca.
Posljednji odlomak analitičkog izlaganja je zaključak. U ovom se odlomku teza općenito ponavlja. Zaključak bi mogao započeti ponovnim izlaganjem teze, koja je vrlo specifična, a mogla bi postati općenitija kako se paragraf nastavlja. Opće je pravilo da nove informacije ne bi trebale biti uključene u zaključak; ako je to slučaj, tada bi bilo prikladnije dodati još jedan odlomak u tijelo.
Bogat, deskriptivni jezik uobičajen je u analitičkom izlaganju, jer se pisac može pokušati pozvati na emocije čitatelja, kao i iznijeti činjenične dokaze. Ako je pisac u stanju uvjeriti čitatelja da je teza istinita, izlaganje je uspješno. Analitička izlaganja također se ponekad nazivaju evaluacijskim esejima ili argumentacijskim esejima.