Solipsizam je ideja da je čovjekov um jedino što stvarno postoji. To je filozofski argument koji tvrdi da se stvarnost temelji na percepciji nečijeg uma, te stoga ništa stvarno ne postoji osim te perceptivne stvarnosti nečijeg uma. Solipsizam je prvi uveo grčki filozof Gorgias, a ovjekovječio ga je u velikoj mjeri Descartes, koji je naglasio važnost pronalaženja podrijetla znanja i razumijevanja putem epistemologije. To je dovelo do epistemološkog solipsizma, u kojem se može spoznati samo znanje i razumijevanje pojedinog filozofa.
Općenita misao iza solipsizma je da je sve što netko vidi, čini ili osjeća jednostavno produžetak nečije podsvijesti. Vjerovanje je da se sve u stvarnosti događa unutar vlastitog uma, te stoga ne postoje stvarne vanjske sile koje djeluju na sebe. Ova filozofija dovodi u pitanje samu bit postojanja, a također tvrdi da postojanje i iskustvo žive samo u umu i stoga postojanje možda uopće nije stvarno. To se najviše odnosi na metafizički solipsizam, filozofski argument u kojemu je osoba jedina stvar koja postoji, a sve ostalo je samo projekcija mentalnog stanja te osobe.
Metodološki solipsizam je ideja da se svi filozofski argumenti moraju graditi iz individualnog znanja i razumijevanja stvarnosti. Tvrdi da je samo ja jedina ispravna početna točka za izgradnju takvih argumenata. Međutim, postoji nekoliko protuargumenata takvoj filozofiji, koji uključuju sigurnost smrti, činjenicu da život može biti neugodan i da bi se činilo proturječnim stvarati stvarnost koja je bolna i nesavršena, te nesposobnost osobe da oponaša vještina druge osobe.
Sindrom solipsizma je samo slabo povezan s filozofijom solipsizma, koji je disocijativno psihijatrijsko stanje koje uzrokuje da subjekt vjeruje da je sva stvarnost unutarnja i da sve što je izvan njih ne postoji ili postoji jednostavno kao eterično stanje ili stanje nalik snu. Osobe s ovim sindromom često osjećaju odvojenost od stvarnosti, apatiju, ravnodušnost i intenzivnu usamljenost, što može biti opasno i dovesti do drugih ozbiljnih ili po život opasnih psihičkih stanja. Astronauti koji dugo žive u svemiru iskusili su ovaj sindrom, a vjeruje se da dojenčad doživljavaju ovu vrstu pogleda na svijet sve dok ne postanu dovoljno stari da iz njega izrastu.