Neki kažu da je ljubav univerzalni jezik; drugi inzistiraju da je to matematika. Ipak, do sada u zabilježenoj ljudskoj povijesti nije postignut univerzalni jezik. Neki teoretiziraju da je jedan postojao prije nekoliko stotina tisuća godina, u zoru Homo sapiensa, iz kojeg su se razvili svi različiti moderni jezici. Druga strana te rasprave inzistira na tome da se mora pojaviti organski, kao što to engleski čini, kroz zajednički interes za globalno razumijevanje i poslovne poslove.
Ideja o univerzalnom jeziku stoljećima je bila predmet lingvističkih istraživanja i književnih razmišljanja. Ipak, može se reći da ovi jezici postoje “univerzalno” samo u određenim područjima svijeta. Na primjer, u zemljama poput Kine, ili u cijelim regijama kao što je Bliski istok, promatra se jedan jezik — mandarinski kineski, odnosno arapski. Posjetitelji čak i ovih homogeniziranih regija, međutim, i dalje primjećuju razlike u dijalektu i sintaksi zbog kojih jezici nisu univerzalni.
Neke religijske tradicije sadrže priče koje se odnose na vjerovanje u univerzalni jezik koji je postojao u pretpovijesno doba. Biblijska priča o Babilonskoj kuli, na primjer, opisuje kako su svjetski sukobljeni jezici, ili “zbrka jezika”, došli iz izvornog jezika koji su započeli Adam i Eva u Edenskom vrtu. U indijskoj brahmanskoj tradiciji, kao iu judeo-kršćanskom vjerovanju, došlo je do raspršivanja jezika kao čina boga koji kažnjava. Stari Grci inzistiraju da je Hermes stvorio raznolike jezike kao blagodat za smrtnu raznolikost i uživanje.
Prije nekoliko stoljeća začeta je ideja o univerzalnom jeziku, prvenstveno u interesu trgovine i znanstvenog otkrića. Njemački matematičar Gottfried Leibniz i njegov francuski suvremenik, René Descartes, dugo su razmišljali o onome što je Leibniz opisao kao “characteristica universalis” – matematičkom sredstvu izražavanja ideja preko jezičnih granica. Premda su moderni račun i analitička geometrija prešli dug put u standardiziranju složenih ideja na “univerzalnom jeziku”, ti se predmeti teško univerzalno razumiju.
Neki su pokušali formulirati svoje univerzalne jezike, poput esperanta u kasnom 19. stoljeću i lojbana u kasnom 20. stoljeću. Oba jezika još uvijek postoje, propagiraju ih lingvističke skupine koje polako rastu u članstvu. Iako je namjera stvaranje onoga što se zove međunarodni pomoćni jezik, nitko se nije približio postizanju globalnog prihvaćanja.
Mnogi smatraju da je engleski univerzalni jezik bliske budućnosti, uglavnom zbog širenja kapitalizma kojim dominiraju Britanci i Amerikanci diljem svijeta. No, 2011. godine više ljudi uči kineski kao maternji jezik nego engleski, a do 2050., prema vijestima National Geographica, isto toliko ljudi će učiti arapski, hindski i španjolski. Možda je najbolja šansa koju ljudska rasa ima za univerzalni jezik oličena razvojem američkog Pentagona super prevodilačkog računala koje govori na bilo kojem jeziku koji korisnik treba razumjeti.