Paradoks u poeziji služi stvaranju napetosti u umovima čitatelja spajanjem riječi ili izraza tako da se prvo ne čini da slijede pravila logike ili prihvaćene istine. Ova upotreba proturječja u jeziku često uzrokuje da publika razmišlja na dubljoj razini o impliciranom značenju takve kontradiktorne izjave. Autori koji učinkovito koriste paradoksalne formulacije otkrivaju neki element istine unutar naizgled neistinite izjave. Paradoks je ponekad drugačije strukturiran u poeziji nego u proznoj književnosti i često može imati više slojeva značenja izraženih u manje riječi.
Pisci poezije obično koriste paradoks kako bi riječima stvorili neobičnu misao ili vizualnu sliku. Iste riječi bi se inače često čitale kao obične i neupadljive kada bi se stavile u drugu kombinaciju ili kontekst. Neki tipovi paradoksa u poeziji imaju za cilj prenijeti ton ironije, kao i navesti čitatelja na razmišljanje o temi određene pjesme. Ova vrsta ironije iz paradoksalne pjesme obično stvara osjećaj intrige u glavama čitatelja i navodi ih da čitaju s većom usredotočenošću, kao i dubljom razinom promišljanja.
Određene upotrebe paradoksa u pjesničkim djelima čine karakteristične karakteristike koje određuju pjesmu od drugih. Ove pisane proturječnosti mogu biti jednostavne poput kratkih fraza ili složene poput višestrukih proširenih stihova sa zamršenim metričkim shemama. Duge i proširene narativne pjesme ponekad sadrže mnogo paradoksa unutar istog književnog djela. Paradoksi se također mogu sastojati od eksperimentiranja s pojmovima koji opisuju stanja postojanja ili same percepcije. Pjesnici koji pišu s ovakvim frazama ponekad postavljaju pitanja u glavama svojih čitatelja o tome što podrazumijeva stanje postojanja ili druge vrste srodnih filozofskih tema.
Govorne figure imaju važnu ulogu u korištenju paradoksa u poeziji. Ove vrste stihova u pjesmi mogu poslužiti kao riječi mudrosti ili kao pronicljive izjave o različitim općim aspektima života. Kontradiktorna izjava u dobro osmišljenoj paradoksalnoj pjesmi često se prilično razlikuje od općenitije izreke kao što je aforizam, a njezino je značenje obično dublje, a formulacija zamršenija. Svrha ove vrste paradoksa u poeziji nije priopćavanje općeprihvaćene istine, već prenošenje ideje o kojoj čitatelji obično ne razmišljaju tijekom svog svakodnevnog života.