Riječ vodilja u kognitivnoj gramatici je značenje. Sama gramatika se odnosi na osnovne načine implementacije pisanog i govornog jezika. Dok se neke teorije usredotočuju na čisto strukturalne aspekte jezika, kognitivna gramatika — koju su razvili Ronald Langacker i drugi — priznaje da su jezični obrasci i zvukovi simbolički prikaz ljudskih misli i percepcija o okolnom svijetu. Percepcija, pamćenje i pažnja stoga su ključni aspekti razvoja gramatike. Oblici kognitivne gramatike uključuju konstrukcijsku gramatiku i generativnu gramatiku.
Kognitivni lingvisti primjenjuju teorije o spoznaji na gramatiku. Spoznaja se usredotočuje na ljudske misaone obrasce i kako ljudi formiraju i održavaju ideje. Jezik je jednostavno prirodni produžetak i izraz ljudskih mentalnih sposobnosti, a ne specijalizirana praksa sama po sebi.
Dakle, slova, riječi i zvukovi su jezični simboli koji predstavljaju misaone procese. Kognitivna shema, na primjer, mentalni je plan koji ljudsko biće razvija za rješavanje specifičnih situacija koje se ponavljaju. Na primjer, čovjek bi mogao napraviti plan korak po korak kako reagirati pri susretu sa strancem i nesvjesno provesti taj plan. U lingvističkom smislu, jezici bi mogli stvoriti određeni standard ili shemu za stavljanje akcijskih riječi u različita vremena.
Praktičare kognitivne gramatike također zanima kako se riječi i fraze mogu mijenjati i pomicati kako bi se stvorio određeni učinak ili izrazila određena ideja. Retorika ili upotreba jezika u svrhu uvjeravanja mogla bi biti posebna tema u fokusu mnogih istraživača kognitivne gramatike. Čak i književna sredstva poput komparativnih usporedbi i metafora mogu postati važna područja proučavanja u kognitivnim fokusima.
Postoji nekoliko specifičnih podpolja kognitivne gramatike. Na primjer, slavni jezični učenjak Noam Chomsky uveo je generativnu gramatiku sredinom 20. stoljeća. Ova teorija se bavi sintaksom, odnosno posebnim redoslijedom riječi. Chomsky je predložio da ljudski um sadrži instinktivne smjernice za korištenje riječi i zvukova – ili fonologije – za stvaranje razumljivih fraza i rečenica. Ti su ideali bili univerzalni za sve ljude općenito, ako ne i u pojedinostima, i stoga je ljudski mozak prirodno sadržavao mentalne sposobnosti za jezik od rođenja.
Drugi pristupi kognitivnoj gramatici razmatraju različite aspekte kako um oblikuje odnose između riječi, njihovih zvukova i značenja. Gramatika riječi, na primjer, predlaže da ljudski um ima ogromnu mrežu, gotovo kompjutersku, gdje pohranjuje riječi, zvukove i značenja. Takvi načini kognitivne gramatike uvelike duguju svoje porijeklo geštalt psihologiji, koja se usredotočuje na organizirane grupe, pravila i običaje građevnih blokova te holističku filozofiju.
Gramatika građenja unapređuje ciljeve gramatike riječi razmatrajući kako su riječi povezane s određenim i kategoriziranim glasovima i značenjima. Na primjer, engleske riječi knife i gun mogu se obje kategorizirati pod drugom riječi: oružje.
U ovom i bezbroj drugih primjera, mozak stvara putove između specifičnih profila, ili definicija, i općenitijih kategorija domena. Ova postupna izgradnja asocijacija na kraju stvara čitave jezike.