Bračno silovanje odnosi se na prisilni seksualni kontakt između supružnika. Ovaj kontroverzni zločin još uvijek se često pogrešno shvaća i nije priznat kao kazneno djelo u mnogim regijama sve do kasnog 20. stoljeća. Kriminalizacija silovanja u braku zahtijevala je reviziju stoljećima ili čak tisućljećima uobičajenog i postojećeg prava i igra važnu ulogu u raspravi o pravima i odgovornostima koje nastaju kroz brak.
Stoljeća prava tvrde da silovanje u braku ne može postojati; budući da su se žene u braku kroz povijest tretirale kao vlasništvo, a ne kao osobe koje nose prava, zakonodavcima nije imalo smisla spriječiti muškarca da seksualno koristi svoju zakonitu imovinu. Prema većini uobičajenih pravnih sustava kroz povijest, nakon što se žena udala, njezino je tijelo pripadalo njezinu mužu i nije imala pravo na odbijanje.
Ovo uvjerenje došlo je u oštroj suprotnosti s pokretima za prava žena 20. stoljeća. Dobivši, između ostalog, pravo glasa i posjedovanja imovine, aktivisti su tvrdili da brak ne može materijalno umanjiti individualna prava, pa je prisilni seksualni kontakt i dalje silovanje bez obzira na bračni status. Plima je pokrenula dugogodišnji sustav izuzeća od silovanja u braku koji je započeo 1965. u Švedskoj. Većina Europe, Azije te Sjeverne i Južne Amerike slijedili su taj primjer tijekom posljednjih desetljeća 20. stoljeća. Kriminalizacija silovanja u braku daleko je od globalne, međutim, i neki stručnjaci sugeriraju da ostaje vrlo nedovoljno prijavljen zločin čak i u regijama sa zakonima protiv toga.
Mnogo je različitih okolnosti u kojima može doći do silovanja u braku. Kao i kod drugih oblika silovanja, svaka situacija u kojoj je jedna osoba prisiljena na seksualni kontakt, ili je previše nesposobna da bi mogla odbiti seksualnu aktivnost, može se smatrati silovanjem u braku. Bilo koja vrsta seksualnog ponašanja, uključujući oralni, analni i vaginalni odnos, može se smatrati silovanjem ako je prisiljena bez pristanka.
Neki stručnjaci sugeriraju da postoji mnoštvo razloga zašto se silovanje u braku ne prijavljuje ili procesuira. Neki se partneri boje svog supružnika ili ne žele napustiti brak zbog financijske nestabilnosti, prisutnosti djece ili vjerske doktrine. Drugi vjeruju da silovanje u braku ne može postojati, a pravo je osobe u braku da upotrijebi silu ako se seksualni odnos odbije. Drugi razlog može biti nedostatak dokaza koji bi se mogao pojaviti kod seksualnih zločina u braku ili to što proturječne priče o incidentu mogu učiniti kazneni progon beskorisnim.
Silovanje u braku smatra se teškim i raširenim zločinom, unatoč zakonima i pokušajima educiranja javnosti. Prema statistikama koje je 2009. objavilo Ministarstvo pravosuđa SAD-a, 41% silovanja žena i 5% silovanja muškaraca u Sjedinjenim Državama počinio je intimni partner kao što je supružnik. S obzirom na to da neki stručnjaci sugeriraju da je samo jedan od tri seksualni zločin u braku prijavljen, brojke bi zapravo mogle biti puno veće.