Obiteljsko nasilje i seksualni napad često su povezani pojmovi. U Sjedinjenim Državama 2007. godine, studija koju je objavio Centar za kontrolu bolesti pokazala je da je više od polovice svih ženskih žrtava seksualnog napada i oko trećine muških žrtava napadnuto od strane člana obitelji ili intimnog partnera. Odnos između obiteljskog nasilja i seksualnog napada prilično je složen; u mnogim slučajevima, agresori koriste seksualno zlostavljanje kao sredstvo za održavanje kontrole nad svojim žrtvama.
Seksualni napad smatra se jednom vrstom obiteljskog nasilja. Opseg obiteljskog nasilja je prilično širok i uključuje fizičke napade poput premlaćivanja, psihičke ili psihičke muke, te seksualne zločine. Nasilje u obitelji odnosi se na bilo koju vrstu napada koji se provodi unutar fizičkih ili emocionalnih granica doma; može uključivati zlostavljanje od strane članova obitelji, nepovezanih osoba koje žive u istoj kući ili zlostavljanje supružnika. U većini regija, bilo koja vrsta seksualnog napada je zločin, bez obzira na vezu.
Obiteljsko nasilje i seksualni napadi nisu uvijek povezani. Zasigurno postoje mnogi slučajevi fizičkog i psihičkog zlostavljanja u obiteljskim odnosima gdje zločini ne prelaze u seksualno područje. Seksualni napad u obitelji, međutim, vjerojatniji je u situacijama gdje su prisutni i drugi oblici zlostavljanja. Prema jednoj studiji, do tri četvrtine pretučenih žena u skloništima prijavilo je seksualno zlostavljanje, kao i fizičko zlostavljanje.
Često su obiteljsko nasilje i seksualni napadi simptomi istog problema: zlostavljač pokušava kontrolirati žrtve. Fizičko i psihičko zlostavljanje su načini pomoću kojih zlostavljač može učiniti da se osjeća moćnim, dok se žrtve osjećaju strahom da dobiju pomoć, nemoćnim ili čak zaslužnim za liječenje. Neki stručnjaci sugeriraju da je seksualni napad potencijalno psihološki najštetniji oblik obiteljskog nasilja, budući da žrtve mogu osjećati sram i krivnju zbog zlostavljanja, te strahuju od izopćenja zbog prijavljivanja zločina.
Između supružnika ili intimnih partnera, obiteljsko nasilje i seksualni napadi dijele dugu povijest pravnih sankcija. Sve do sredine 20. stoljeća, nekoliko regija smatralo je bračno silovanje žene zločinom, na temelju ideje da je brak impliciran pristanak na seksualnu aktivnost. Čak iu 21. stoljeću neki dijelovi svijeta još uvijek daju muškarcima pravo da tuku, zlostavljaju ili siluju svoje žene, iz uvjerenja da je žena tehnički vlasništvo muža. Iako se obiteljsko nasilje i seksualno zlostavljanje od strane intimnog partnera događaju u istospolnim odnosima i od partnerice do muškarca, zlostavljanje muškaraca i žena i dalje je najčešći oblik.
Što se tiče djece, dobro je poznato da obiteljsko nasilje i seksualno zlostavljanje imaju trajne i razorne psihološke učinke. Mnoge studije su pokazale korelaciju između zlostavljača i njihove vlastite povijesti kao žrtve zlostavljanja u djetinjstvu. Razumijevanje mogućnosti da se žrtve pretvore u buduće zlostavljače navelo je mnoge stručnjake da snažno istaknu važnost prijavljivanja svih slučajeva sumnje na zlostavljanje, bez obzira na zabrinutost društva za privatnost.