Međunarodno mirenje je proces u kojem dvije međunarodne strane u sporu traže od izmiritelja da se uključi i pomogne im u pokušaju rješavanja spora. To je oblik alternativnog rješavanja sporova koji nema pravni status. Stranke u sporu ga koriste kako bi pokušale postići rješenje prije prolaska kroz redoviti pravni postupak. Dvije strane se rijetko suočavaju jedna s drugom preko stola u prisutnosti miritelja tijekom ovog procesa.
Ova vrsta pregovora je iznimno korisna jer strane ne moraju biti na istom mjestu u isto vrijeme. Miritelj obično sjeda sa svakom od strana kako bi izradio popis ciljeva koje bi svaka željela postići u procesu pregovora. Zatim miritelj ide između obje strane, radeći na svakom od ovih ciljeva. Obično grupe rade od najmanje važnog cilja do najvažnijeg cilja. Na taj način rade kako bi postigli konsenzus o određenim stavkama i izgradili povjerenje u miritelja i sam proces.
Svaki međunarodni proces mirenja potpuno je dobrovoljan. Svaka strana mora pristati na sudjelovanje u postupku. Miritelj obično kontaktira i intervjuira svaku od strana u sporu i daje sve potrebne informacije u vezi s posebnim zakonima koji su uključeni u spor. On ili ona pomaže strankama u razmjeni informacija i odgovarajućih dokumenata. Miritelj pomaže u rješavanju sporova dijeleći ponude između stranaka i predlaže opcije za takve ponude među strankama.
Miritelji ne donose odluke za strane u sporu u međunarodnom postupku mirenja. Oni ne donose presude o ispravnom, pogrešnom ili ishodu spora, niti govore stranama u sporu što da rade ili ne. Miritelji ne donose odluke i ne mogu natjerati stranke da sudjeluju u međunarodnom procesu mirenja.
Oni koji rade kao miritelji trebali bi biti vrlo vješti pregovarači. Oni često rade s određenim nevladinim agencijama, iako neke rade posebno s vladinim agencijama. Miritelji su obično licencirani odvjetnici.
Međunarodno mirenje razlikuje se od arbitraže po tome što mirenje nije obvezujući pravni proces. Izmiritelj nema mogućnost pozvati svjedoke ili donijeti odluku. Proces se razlikuje od medijacije po tome što se u medijaciji stranke obično sastaju, a raspravu vodi posrednik. U mirenju se stranke rijetko sastaju u prisutnosti miritelja.