Postoji niz različitih koraka uključenih u istragu seksualnog uznemiravanja, često povezanih s određenim događajem. Određene uobičajene metode i postupci obično se koriste u različitim istragama, međutim, te se metode koriste kako bi se osigurala pravednost i pokušala utvrditi valjanost tvrdnje. Postupci za istragu seksualnog uznemiravanja često se prvenstveno sastoje od intervjua s određenim brojem osoba uključenih u tužbu za seksualno uznemiravanje, uključujući žrtvu koja je podnijela pritužbu, navodnog počinitelja uznemiravanja i sve svjedoke koji su dostupni s događaja.
Istraga seksualnog uznemiravanja je proces pokušaja utvrđivanja valjanosti zahtjeva za seksualno uznemiravanje, koji se obično podnese na radnom mjestu ili u drugom grupnom okruženju. Trebalo bi slijediti odgovarajuće postupke kako bi se osigurala prava onih koji su uključeni u ovu vrstu istrage i kako bi se pokušala generirati poštena i točna procjena onoga što se dogodilo. Istraga seksualnog uznemiravanja obično počinje razgovorom s osobom koja je podnijela prijavu ili zahtjev za uznemiravanje. Kad god je to moguće, treba koristiti dva istražitelja za tvrdnje o seksualnom uznemiravanju kako bi se izbjegle potencijalne tvrdnje o pristranosti nakon istrage.
Žrtva koja je podnijela prijavu seksualnog uznemiravanja obično je prva osoba intervjuirana tijekom istrage seksualnog uznemiravanja. To bi trebalo biti učinjeno nasamo i žrtva bi trebala osjećati da se njezina prava poštuju i poštuju; istražitelj treba imati na umu da svaka vrsta odmazde prema žrtvi može biti razlog za ozbiljne pravne radnje. Žrtva treba dati izvješće u kojem će detaljno navesti što se dogodilo, a nju ili nju treba poticati da bude što konkretnija, navodeći vrijeme i mjesto svih događaja, kao i imena svjedoka uznemiravanja. Otvorena pitanja trebaju se postavljati tijekom istrage seksualnog uznemiravanja kako bi se osiguralo da odgovori budu u riječima onih koji su uključeni.
Nakon što je žrtva u potpunosti ispitana, treba ispitati navodnog počinitelja uznemiravanja kako bi se nastavila istraga seksualnog uznemiravanja. S njim ili njom se treba odnositi s poštovanjem, a istražitelj bi trebao biti siguran da mu ili njoj priušti ista prava kao i žrtvi. Trebalo bi provesti istu vrstu razgovora, uključujući pitanja o određenim datumima, vremenu i mjestima kao i svjedocima događaja.
Zatim treba ispitati svjedoke. Svjedocima se obično ne bi trebala reći imena umiješanih, već bi se trebalo pitati o događajima, s obzirom na vrijeme i mjesto, te im se omogućiti da sami identificiraju umiješane. Sva ova izvješća treba otipkati, zajedno sa svim bilješkama koje istražitelj vodi, i donijeti konačni zaključak. Ovo se izvješće tada obično dostavlja menadžeru ili nekom drugom s ovlasti da poduzme korake potrebne za rješavanje situacije. Ovo rješenje može uključivati raskid radnog odnosa, a mogu se zahtijevati daljnji pravni postupci, ovisno o situaciji.