Vikarna odgovornost odnosi se na pravnu odgovornost za deliktne radnje koje je počinio netko drugi. Drugim riječima, prema ovoj doktrini, osoba ili entitet može se smatrati odgovornim za tuđe radnje. Ova vrsta odgovornosti, koja se naziva i sekundarna odgovornost, pripada zakonu o agenciji.
Vikarna odgovornost postoji prema doktrini respondeat superior. Ova doktrina nalaže da je gospodar odgovoran za postupke svog agenta. Zastupnik se također može smatrati pravno odgovornim, tako da se obje strane mogu tužiti i utvrditi da su solidarno ili pojedinačno odgovorne za štetu.
Vikarna odgovornost se obično nalazi u situaciji iz radnog prava. Ako zaposlenik počini delikt koji je u okviru njegovog radnog odnosa, poslodavac može snositi odgovornost. Drugim riječima, ako zaposlenik nekoga ozlijedi ili počini delikt dok radi svoj posao, oštećeni može tužiti poslodavca.
Vikarna odgovornost je oblik stroge odgovornosti. To znači da “gospodar” ili poslodavac, nije morao imati namjeru da se kazneno djelo počini. Čak i ako je poslodavac namjeravao da se zaposlenik ponaša odgovorno i da ne čini prekršaje, poslodavac i dalje može biti pravno odgovoran.
Poslodavac se može zaštititi od zamjenske odgovornosti nametanjem strogih smjernica u pogledu prihvatljivog ponašanja. Za “agenta” ili zaposlenika se kaže da je izvan djelokruga svog radnog odnosa ako djeluje izvan svojih radnih obveza. Ako tvrtka jasno navede koje su radne obveze i ograniči opseg zaposlenja, to može pružiti određenu mjeru zaštite od nametanja ove vrste sekundarne odgovornosti.
Određena druga ograničenja vrijede i za sekundarnu obvezu nametnutu poslodavcima. Na primjer, ako zaposlenik namjerno počini napad ili napad, poslodavac se obično ne smatra zakonski odgovornim za ovu radnju. Iznimke od ovoga postoje, međutim, ako je primjenu sile uputio poslodavac ili je bila dio posla zaposlenika.
Sekundarna odgovornost osmišljena je da potakne “gospodara” da prati radnje onih koji ga zastupaju. Osim toga, budući da korporacije same po sebi nisu ljudi, njihova jedina osoba može biti preko svojih zaposlenika. Stoga je logično da korporacija koja ima zaposlenike koji povremeno sudjeluju u nezakonitim ili neodgovornim radnjama mora biti u stanju snositi zakonsku odgovornost za poticanje tih neprikladnih radnji.
Sekundarna odgovornost može postojati iu drugim okvirima agencije izvan radnog odnosa. Na primjer, ako jedna osoba posudi drugoj svoj automobil da obavi neki zadatak umjesto njega, osoba čiji je to automobil može se smatrati odgovornom za radnje osobe koja je posudila auto. Osoba koja je posudila automobil u biti djeluje kao agent, stoga je zamjenska odgovornost primjerena u ovom kontekstu.