Splitsko skrbništvo, također poznato kao zajedničko skrbništvo ili zajedničko skrbništvo, pravni je izraz koji se koristi za opisivanje situacije u kojoj više pojedinaca ima zakonska prava na dijete. Postoji mnogo različitih vrsta podijeljenog skrbništva. Na primjer, izraz bi se mogao koristiti za zajedničko tjelesno skrbništvo, zajedničko pravo na donošenje medicinskih odluka za dijete ili zajedničko pravo na donošenje obrazovnih odluka za dijete. Također može postojati mnogo različitih dogovora koje svaka strana može napraviti kada je riječ o tome kako se točno dijeli skrbništvo.
Podijeljeno skrbništvo najčešće se događa u brakorazvodnim slučajevima. Ako oba roditelja žele pristup djetetu, skrbništvo nad tim djetetom mora biti podijeljeno. Roditelji mogu jednako podijeliti skrbništvo – što se naziva zajedničko skrbništvo – u tom slučaju dijete se kreće naprijed-natrag između kuća, dijeleći svoje vrijeme. Roditelji također mogu napraviti druge dogovore, kao što je to da jedan roditelj ima primarno skrbništvo, a druga prava na posjete po utvrđenom rasporedu.
Dvije strane u razvodu mogu same sklopiti svoj aranžman o skrbništvu ili sud može donijeti odluku umjesto njih ako se ne mogu dogovoriti. Aranžman ili sporazum o skrbništvu u slučaju razvoda obično se sastavlja u pisanom obliku i odobrava ga sud. Svaki od roditelja zakonski je dužan poštivati ugovor o skrbništvu. Ako jedna strana to ne učini, može se suočiti s sudskim kaznama poput nepoštivanja suda ili čak otmice, ovisno o situaciji.
Dogovori o skrbništvu ne postoje uvijek u kontekstu razvoda. Ako dva roditelja djeteta nisu u braku, sud također može dodijeliti podijeljeno skrbništvo ako obje osobe žele pristup djetetu. U takvim situacijama, otac općenito mora dokazati svoja roditeljska prava ako ih majka osporava, kako bi imao pravo na zajedničko skrbništvo.
Dok se dogovori o skrbništvu najčešće javljaju između roditelja, podijeljeno skrbništvo može postojati i u drugim okolnostima. Na primjer, u nekim slučajevima, baka, djed ili drugi rođak može imati pravo na podijeljeno skrbništvo nad djetetom. Isto tako, ako je pojedinac koji nije dijete na neki način nesposoban i treba mu skrbnika, kao što je senilna osoba ili odrasla osoba s mentalnim oštećenjem kojoj je potrebna skrb i skrbnik, u takvim situacijama može postojati i podijeljeno skrbništvo ako više strana izrazi interes u starateljstvu.