Zakon o istini o štednji vladina je odluka koja osigurava veću transparentnost za potrošače koji rade s bankama. Konkretno, zakon zahtijeva od banaka da objave naknade, daju godišnji postotak prinosa i druge informacije. Ovaj zakon je izravan rezultat velikog saveznog restrukturiranja 1991. Zakon je također ograničen samo na određene klijente banaka i rezultirao je nekoliko neočekivanih nedostataka u dokumentaciji.
Korijeni Zakona o istini u štednji proizlaze iz Zakona o poboljšanju Federalne korporacije za osiguranje depozita (FDIC) iz 1991. U nastojanju da ojača FDIC, ovaj zakon mu je uglavnom omogućio posuđivanje od Ministarstva financija Sjedinjenih Država. Uz ovu veliku promjenu, vlada je donijela i mnoge druge zakone kojima je cilj poboljšati stabilnost štednje i kredita u zemlji.
Jedan od takvih zakona bio je Zakon o istini u štednji, koji je zahtijevao da banke i kreditne institucije slijede četiri osnovna pravila. Prvi je da kreditne institucije moraju klijentima otkriti godišnji postotak prinosa na štedne račune kako bi bolje razumjeli kolika će se kamata zaraditi u godini. Drugo, bankarske institucije moraju platiti cijeli depozit, umjesto dijela. Treći zahtijeva od kreditnih institucija da navedu naknade za odbijene čekove, bankovne doznake i druge usluge. Konačno, Zakon kaže da banke ne mogu oglašavati besplatne tekuće račune ako postoje, zapravo, naknade povezane s računom.
Svrha Zakona je pružiti klijentima banaka dovoljno podataka za donošenje ispravne odluke o štednji. Uz ove dodatne informacije, ljudi mogu prikupljati informacije od različitih banaka i uspoređivati stope kako bi pronašli najbolju. Drugi učinak je spriječiti banke da iskoriste klijente prisiljavajući zajmodavce da budu potpuno transparentni.
Taj se čin, međutim, ne odnosi na sve. Zakon o istini u štednji odnosi se samo na fizičku osobu, odnosno pojedinca. Poduzeća i organizacije ne podliježu ovim pravilima. Još jedan neočekivani rezultat ovog čina je povećanje papirologije prilikom otvaranja računa. Budući da zajmodavci moraju pružiti ovu dubinu informacija, često postoji velika hrpa papirologije koja se mora potpisati ili parafirati prilikom otvaranja računa. Ovi dokumenti označavaju da je klijent primio dokumente koje je banka zakonski dužna dostaviti.