Tranzicijska pravda je proces odgovornosti, priznanja, pomirenja i obeštećenja koji su usvojile novodemokratizirane nacije nakon razdoblja političkog prevrata koji je rezultirao raširenim kršenjem ljudskih prava. To je pojam vezan uz pojam tranzicijske demokracije, koji se odnosi na izlazak nacije iz represivnog režima u prve faze mlade demokracije. Temeljni koncepti su provedeni u praksi kako bi se pozabavili ratnim zločinima, etničkim čišćenjem, rodnim nasiljem i drugim slučajevima kada se vladine i vojne institucije okreću protiv civilnog stanovništva.
Pojam tranzicijske pravde ima korijene u Drugom svjetskom ratu i procesuiranju nacista za ratne zločine i masovni genocid nad židovskim narodom. Međutim, tek u kasnim 1980-im tijekom višestrukih političkih pobuna protiv autoritarnih režima u Latinskoj Americi i Istočnoj Europi, međunarodna zajednica je popularizirala izraz “tranzicijska pravda”. Pojam je došao da identificira proces pokušaja ozdravljenja civilnog stanovništva koje je bilo podvrgnuto užasnim kršenjima ljudskih prava.
Jedan od ključnih trenutaka u razvoju ove doktrine bila je odluka Međuameričkog suda za ljudska prava iz 1988. o pitanju Hondurasa koja je utvrdila obvezu država da se uključe u četiri temeljne radnje u vezi s kršenjem ljudskih prava. Sud je proglasio da su države odgovorne za sprječavanje kršenja ljudskih prava, vođenje ozbiljnih istraga kada se sumnja na kršenje prava, izricanje sankcija i pružanje odštete žrtvama. Kao rezultat kristalizacije ovih obveza, uspjela se razviti stvarna metodologija.
Kroz proučavanje procesa koji su djelovali u zemljama poput Hondurasa, Čilea i Južne Afrike, međunarodna zajednica je identificirala neke od ključnih elemenata sustava koji može pružiti odštetu zlostavljanim narodima. Tranzicijska pravda uključuje osnivanje povjerenstva za istinu koje će pomoći u otkrivanju kršenja ljudskih prava i kaznenom progonu odgovornih osoba. Uključuje i reparacije žrtvama koje daju novčanu pomoć i isprike, reformu vojske, policije i pravosuđa, te javno obilježavanje tragedije.
Politički preokreti postaju sve češći u cijelom svijetu, a doktrina tranzicijske pravde je dobila sve veći značaj u međunarodnom pravu. Proces je podržao Europski sud za ljudska prava i bio je temelj odluka koje je donio Odbor UN-a za ljudska prava. Međutim, tranzicijska pravda nije statična i nastavlja se razvijati kako se primjenjuje na promjenjive okolnosti.