Opasni počinitelj je počinitelj koji je počinio kazneno djelo za koje se utvrdi da je prouzročilo tešku osobnu ozljedu. Zločinci koji su označeni kao opasni prijestupnici podliježu strožim kaznama i strožem nadzoru od prosječnih kriminalaca. Ovisno o nadležnosti počinitelja, opasni počinitelj podliježe dodatnom nadzoru nakon zatvora, dužih zatvorskih kazni, registracije opasnih počinitelja, pa čak i neodređenih zatvorskih kazni.
U Sjedinjenim Državama zakon o opasnim prijestupnicima proglašava se neustavnim. Iz tog razloga, neodređene rečenice — one bez određene duljine, već samo na minimalno i maksimalno vremensko razdoblje — nisu dopuštene. Međutim, suprotno ovom pravnom stajalištu, zakoni koji zahtijevaju da se seksualni prijestupnici klasificiraju i registriraju potvrđeni su kao ustavni, unatoč prosvjedima kritičara.
Zakoni kao što je popularni “Meganin zakon” zahtijevaju da se seksualni prijestupnici registriraju i nadziru te da se svim potencijalnim novim susjedima pošalje obavijest da se seksualni prijestupnik useli u to područje. Postavljena su ograničenja gdje počinitelj može živjeti, raditi i rekreirati se. Oni koji se protive ovim zakonima tvrde da oni služe kao produžetak kazne, postavljaju počinitelje za neuspjeh unutar bilo koje zajednice i da nisu isplativi. Zagovornici tvrde da poznavanje tko su seksualni grabežljivci i kako izgledaju daje drugim ljudima bolju priliku da svoju djecu zaštite.
U Kanadi i Engleskoj opasni prijestupnici mogli bi se suočiti s neodređenom kaznom. Kanadska vlada tvrdi da određeni kriminalci predstavljaju značajnu opasnost za javnost. Ovo imenovanje traži se zahtjevom od strane državnog tužitelja, a ako mu se odobri, automatski se izriče neodređena kazna bez revizije uvjetnog otpusta u trajanju od sedam godina. Zločini koji odgovaraju kriterijima za traženje statusa opasnog počinitelja uključuju specifična kaznena djela seksualnog napada, posebno nasilna kaznena djela ili potencijalno nasilna kaznena djela za koja je moguća maksimalna kazna od 10 godina ili više. U Danskoj su takva oznaka i kazna obično rezervirane za ponavljajuće seksualne prijestupnike ili vrlo nasilne počinitelje čiji zločini inače ne bi zaslužili doživotnu kaznu zatvora.
Mnogi koji se protive neodređenoj kazni za opasnog prijestupnika kažu da je ova vrsta kazne kršenje ljudskih prava. Protivnici tvrde da te vlade predviđaju i kažnjavaju zločin koji tek treba biti počinjen. U nekim je zemljama postojao trend nametanja sustava obrnutih obaveza – da se teret dokazivanja stavi na optužene da dokažu da ne zaslužuju tu oznaku, za razliku od tereta vlade da dokaže da zaslužuju. Aktivisti za ljudska prava upozoravaju da je riječ o opasnom trendu koji bi mogao naštetiti postojećim sustavima temeljnih prava u ovim narodima. Ovi aktivisti smatraju da se zaštita prava optuženih uz zaštitu dobrobiti javnosti pokazala kao težak čin balansiranja.