Međunarodno radno pravo je vrsta međunarodnog prava koja se bavi pravima radnika i poslodavaca iz perspektive svjetske socijalne pravde. Pravna osnova je utjelovljena u ugovorima, pravilima međunarodnog običajnog prava i općim pravnim načelima nacija sudionica koje omogućuju provedbu zakona na temelju njihovog pristanka da se njime obvezuju. Većina relevantnih događaja u ovom području dio je rada Međunarodne organizacije rada (ILO).
Briga o radu u međunarodnoj areni temelji se na shvaćanjima globalne borbe protiv siromaštva, ekonomske jednakosti i konkurentnosti radne snage između razvijenih i manje razvijenih zemalja. Temeljni princip međunarodnog radnog prava je socijalna pravda koja se primjenjuje kako bi se promicala jednaka zaštita za najmanje moćne članove populacije. Nakon Prvog svjetskog rata, ILO-u su suverene nacije povjerile mandat da uspostavi međunarodne standarde koji će štititi radnike i poslodavce od izrabljivanja.
Rezultirajuća izjava o standardima MOR-a utvrdila je da rad nije roba. Radnici bi trebali imati slobodu pridruživanja radničkim skupinama i udrugama koje bi se borile za njihova prava. Svjetsko stanovništvo treba imati pravo na slobodu od siromaštva i na uživanje ekonomske jednakosti kroz plodove svog rada. Konačno, poboljšanje opće dobrobiti trebalo bi biti središnja točka radnih praksi.
Ovi standardi rezultirali su stvarnim napretkom međunarodnog radnog prava. Tijekom godina, ILO je nadzirao međunarodne sporazume koji su okončali prisilni rad i priznali pravo na jednaku plaću za muškarce i žene te pravo radnika na korištenje kolektivnog pregovaranja. Zemlje sudionice potpisale su sporazume koji osuđuju sve vrste diskriminacije na radnom mjestu i uspostavile minimalnu dob za radnike osmišljene kako bi spriječile korištenje dječjeg rada.
Globalizacija i liberalizacija trgovine dodale su novu dimenziju međunarodnom radnom pravu. Multinacionalne korporacije koje premještaju svoje poslovanje u zemlje u razvoju kako bi iskoristile prednosti jeftinije radne snage i materijalnih resursa postavile su nove izazove međunarodnom radničkom pokretu. S jedne strane, ILO nastoji očuvati napredak u životnom standardu koji uživaju radnici u razvijenim zemljama kojima prijeti jeftinija radna snaga. Druga strana nastoji zaštititi pravo zemalja u razvoju da imaju koristi od ekonomske prednosti koja će poboljšati životni standard iznad onoga što je dostupno bez ulaganja stranih korporacija.