Građansko oduzimanje imovine je zapljena imovine od strane vlade ako sumnja da je umiješana u počinjenje kaznenog djela. Dok se za svoje radnje stranke kaznenog djela procesuiraju pred kaznenim sudom, oduzimanje njihove imovine odvija se na građanskom sudu, gdje su standardi dokazivanja niži, a na okrivljeniku je da dokaže da je imovina nevina, a ne odgovornost vlade da dokaže da su korišteni u zločinu. Ova praksa nastala je u Sjedinjenim Državama kao dio pokušaja te nacije da obuzda trgovinu drogom, a od tada se proširila na druge nacije.
Kao primjer kako oduzimanje imovine može funkcionirati, ako državni dužnosnici izvrše raciju na imanju na kojem se uzgaja marihuana i zaplijene biljke za uništavanje, također mogu zaplijeniti sve što se koristilo u vezi s kriminalom. To uključuje opremu za uzgoj, vozila, vage, zalihe pakiranja i samu imovinu, uz obrazloženje da bez imovine osumnjičeni kriminalac ne bi mogao uzgajati marihuanu. Građansko oduzimanje imovine također je dostupno za druge slučajeve droge, a u nekim se regijama proširilo na kaznena djela poput vožnje u pijanom stanju i terorizma.
Vlade tvrde da oduzimanje imovinske koristi stvara dodatni rizik od kazni zbog kojih kriminalci mogu dvaput razmisliti. Pomisao na zatvor može biti zabrinjavajuća, ali rizik od gubitka nekretnine još je veća briga za neke kriminalce, na primjer. Imovina, nakon što je zaplijenjena, može se prodati i koristiti za financiranje daljnjih aktivnosti provođenja zakona. Može ostati kod lokalnih agencija ili otići nacionalnoj vladi, koja može odlučiti kako primijeniti sredstva. Dakle, zapljena imovine povećava proračune za provedbu zakona, pružajući mehanizam za dovođenje više policajaca na ulicu i kupnju potrebne opreme.
Zagovornici građanskih prava i organizacije koje se bave imovinskim pravima zagovarale su značajne kritike ove prakse. Neki tvrde da potiče “policiju radi profita”, stvarajući poticaj za oduzimanje imovine, te da se imovina može oduzeti od nevinih ljudi. Zapljene također mogu pomesti imovinu koja se ne koristi u kriminalne svrhe, kao što su osobna vozila koja nikada nisu bila uključena u poslove s drogom.
Zakoni o oduzimanju imovine razlikuju se ovisno o regiji i naciji. Pojedinci koji se suočavaju s građanskim tužbama za oduzimanje imovine trebali bi angažirati odvjetnika koji će razgovarati o svojim mogućnostima i razviti agresivnu obranu ako žele zadržati svoju imovinu.