In personam je latinski izraz koji doslovno znači “protiv osobe” ili “usmjeren prema određenoj osobi”. Tradicionalno se koristi kao pravni izraz koji uključuje potraživanje protiv pojedinca, a ne tvrtke ili lokalnog, regionalnog ili nacionalnog subjekta. Tužbom In personam traži se presuda koja se izvršava samo protiv određene osobe koja je navedena u tužbi. Takav slučaj mora započeti službenim uručenjem poziva od strane sudskog službenika i tom pritužbom tada se mora utvrditi odgovarajuća nadležnost predmeta. Ovo utvrđivanje je ključno za određivanje hoće li se tužba suditi in personam, in rem ili quasi in rem.
Jedno od glavnih područja pravnog postupka u kojem bi osoba bila imenovana kao in personam optuženik je u pitanjima financijske naknade, obveze ili prikrivanja. Ova oznaka znači da je presuda protiv određene osobe i da nosi punu težinu mogućih kazni i kazni propisanih mjerodavnom jurisdikcijom. Sama ta činjenica je razlog zašto je takva oznaka od vitalnog značaja za donošenje presude u takvom predmetu. To izravno odgovara načinu na koji se vodi slučaj i kako se kazna ili kazna izriče. Slučajevi u kojima je okrivljenik oslobođen krivnje i dalje nose oznaku presude in personam.
Da bi tužitelj mogao podnijeti tužbu protiv pojedinca, predmet se mora podnijeti u konkretnoj nadležnosti tuženika. Neiskusni tužitelji ili oni koji nisu nabavili usluge odgovarajućeg odvjetnika često griješe podnoseći pritužbe In personam sudu svoje nadležnosti. Podnošenje tužbe nadležnom sudu tuženika potrebno je jer je samo nadležnost tuženika sposobna izvršiti presudu In personam ako se optuženik proglasi odgovornim ili krivom u postupku. Nasuprot tome, slučajevi koji se rješavaju kao in rem – tužba kojom se želi utvrditi status predmeta osobne ili javne imovine – obično se moraju podnijeti u nadležnosti u kojoj se imovina nalazi.
Činjenica da jurisdikcija u kojoj osoba boravi ima moć i ovlast da usmjeri presudu protiv te osobe u središtu je gotovo svakog propisa građanskog prava. To je temelj koji omogućuje međunarodni doseg takvih slučajeva. Svaki podnositelj zahtjeva koji živi bilo gdje u svijetu može podnijeti pritužbu u lokalnoj ili regionalnoj jurisdikciji osobe za koju misli da im je nanijela nepravdu. Za sve predmete — lokalne ili međunarodne — drugi čimbenici kao što je zastara i sposobnost optuženika da pokaže sui juris ili sposobnost da mu se sudi s punom pravnom sposobnošću, dolaze u igru i često sprječavaju mogućnost pokretanja predmeta proslijediti na suđenje.