Pravo služnosti je skup zakona koji obuhvaća sve pravne zahtjeve u vezi sa služnošću, a koja jednoj stranci daje pravo korištenja nekretnine druge strane za određenu svrhu. Na primjer, električna tvrtka može imati licencu koja joj dopušta postavljanje električnih stupova i ožičenja na zemljištu vlasnika kuće. U nekim jurisdikcijama, strana koja posjeduje imovinsku služnost naziva se dominantnim stanarskim vlasnikom, dok je poslužni stanar strana na čijoj se imovini nalazi služnost.
Pravo služnosti obuhvaća i privatne i javne služnosti. Javna služnost općenito je dostupna svim građanima. Na primjer, javni park i državna autocesta su javne služnosti.
S druge strane, privatnu služnost može koristiti samo ograničen broj osoba. Na primjer, pretpostavimo da etažni vlasnik ima strujnu kutiju u svojoj garaži koja sadrži električne krugove za sve etažne jedinice u zgradi. Ostali vlasnici stanova vjerojatno bi dobili pravo korištenja garaže u svrhu podmirivanja vlastitih električnih potreba. Ostali građani, međutim, ne bi imali ovlaštenje za korištenje garaže.
Općenito, pravo služnosti dopušta nekoliko različitih načina za izradu dozvola za korištenje zemljišta. Jedna od najčešćih vrsta služnosti je ona koja se dodjeljuje pismenim aktom. U aktu se obično navodi zemljište koje se može koristiti, tko može koristiti zemljište i svrhu za koju se može koristiti.
U nekim jurisdikcijama, pravo služnosti dopušta stvaranje služnosti implicitno. Na primjer, pretpostavimo da vlasnik nekretnine prodaje dvije odvojene parcele i da se drugoj parceli može pristupiti samo putem prilaza koji se nalazi na prvoj parceli. Implicitna služnost omogućila bi drugom vlasniku parcele pristup svom zemljištu korištenjem prilaza na zemljištu prvog vlasnika parcele.
Neki vlasnici zemljišta stvaraju služnosti kada prodaju dio svog zemljišta, ali zadržavaju pravo korištenja dijela zemljišta u budućnosti. Na primjer, zemljoposjednik može prodati dio imovine investitoru, ali zadržati pravo na bušenje minerala i nafte. Nekoliko jurisdikcija dopušta stvaranje služnosti po zastari, koja nastaje kada jedna strana dosljedno koristi zemljište druge strane za određenu svrhu. Obično korištenje mora biti kontinuirano tijekom razdoblja određenog u zakonskom zakonu o služnosti.