In camera je latinski izraz koji znači “u privatnom” ili “u vijećnicama” i u zakonu se koristi za označavanje postupaka koji se vode bez javnog pristupa. Iako mnogi pravni sustavi stavljaju naglasak na održavanje suđenja u javnosti kad god je to moguće, mogu postojati posebne situacije u kojima se postupci moraju voditi u povjerljivosti. Sudac može donijeti odluku o saslušanju cijelog suđenja u zatvorenom prostoru ili da nasamo pregledava određene argumente, dokumente i dokaze, dok druge dijelove suđenja ostavlja otvorenim za javnost.
Kada pravni sustav općenito zahtijeva da se suđenja održavaju javno, moraju se dati jasna opravdanja za premještanje postupka na privatnu lokaciju. Uobičajeni argument je zabrinutost za nacionalnu sigurnost u slučajevima kada bi dokazi emitirani pred javnosti mogli predstavljati sigurnosnu prijetnju. Tvrtke također mogu zatražiti saslušanja zatvorenih za javnost radi zaštite poslovnih tajni, pod argumentom da je prisiljavanje na otkrivanje takvih informacija u javnosti štetno i nepošteno. Povjerljivost se također može proširiti kako bi se zaštitili svjedoci, uključujući osobe koje su u opasnosti za njihovo svjedočenje, i malu djecu koja bi mogla biti uznemirena zbog boravka u prepunoj sudnici sa strancima.
Često se u sudačkim odajama održava saslušanje ili preispitivanje u zatvorenom prostoru. Ovo okruženje je manje formalno i ugodnije za malu grupu, uključujući suca, odvjetnike i svjedoka ili predmet o kojem se raspravlja. U drugim slučajevima, sudac može zatražiti da se sud očisti od svih pripadnika javnosti i tiska, održavajući postupak u sudnici.
Bilo koja strana u predmetu može podnijeti zahtjev za održavanje cijelog suđenja ili dijela suđenja in camera, iznoseći argumente koji potkrepljuju zahtjev. Druga strana može odgovoriti ako smatra da je zahtjev nerazuman. Sudac će razmotriti iznesene argumente i donijeti odluku, uzimajući u obzir zakon, presedan i zabrinutost stranaka u predmetu. Ako se postupci održavaju in camera, obično se još uvijek snimaju i mogu se naknadno uputiti.
Tisak i javnost ponekad protestiraju protiv povjerljivosti u suđenju, tvrdeći da javnost ima pravo znati. Odluke koje se odnose na privatnost ponekad se smatraju kontroverzno, a suci mogu uzeti u obzir mogućnost negodovanja javnosti kada vagaju zahtjeve za saslušanja i preispitivanja zatvorenih vrata. U konačnici, sudac mora uzeti u obzir najbolji interes predmeta i uključenih strana prilikom donošenja odluke.