Što je materijalna povreda?

Bitna povreda je kršenje uvjeta ugovora, koje je dovoljno ozbiljno da uništi vrijednost ugovora. Ovo kršenje može biti za kršenje koje je navedeno u ugovoru kao dovoljno ozbiljno da poništi ugovor ili se može podrazumijevati na temelju odredbi ugovora. Ne mogu sve povrede ugovora predstavljati materijalnu povredu. Stranke koje smatraju da je došlo do takvog kršenja mogu potražiti pravni lijek za situaciju na sudu.

Da bi se materijalna povreda dokazala, prvo što oštećeni mora učiniti jest pokazati da je došlo do povrede. Ako je ta činjenica sporna, to je možda najteže dokazati. Oni koji iznose takvu optužbu trebali bi dokumentirati kršenje što je detaljnije moguće i biti spremni dostaviti tu informaciju sudu. Sud može imati nekoliko mogućnosti da popravi situaciju.

Nakon što stranka dokaže da je došlo do bitne povrede, sljedeći korak je da sud utvrdi vrijednost povrede. Na primjer, ako je ugovorom bilo predviđeno osiguravanje 10 automobila za državnu agenciju, a novac je plaćen, ali je isporučeno samo pet automobila, vrijednost materijalnog kršenja može biti polovica ukupnog ugovora. Ostale novčane naknade mogle bi biti uključene za neugodnosti i sudske postupke.

Nakon što utvrdi vrijednost materijalne povrede, sud obično ima nekoliko mogućnosti. Jedan od njih je prisiliti stranu koja je prekršila ugovor da ispuni uvjete ugovora. Ako to nije moguće ili praktično, sud može naložiti krivoj stranci da drugoj strani isplati novčanu naknadu. Ova naknada može uključivati ​​i stvarnu štetu i kaznenu odštetu, koja bi trebala kazniti tvrtku za pogrešno postupanje.

Općenito, nakon što je dovršen sudski pravni lijek za bitnu povredu, ugovor je ništavan. Ako ugovor pokriva odredbe ili usluge tijekom duljeg vremenskog razdoblja, na stranama može ovisiti hoće li nastaviti odnos. Odvjetnici mogu tražiti od suda da se u nalogu koji sudac izdaje posebno pozabavi statusom ugovora.

Oni koji tvrde da postoji materijalna povreda također bi trebali biti spremni na niz različitih obrana. Među najčešćim su da je optužena strana prevarila drugu stranu, da je ugovor potpisan pod pritiskom, da su strane pristale na promjenu ugovora ili da su druge situacije onemogućile ispunjavanje uvjeta ugovora. Teret dokazivanja za tuženog je isti kao i teret dokazivanja za tužitelja.