Kad god se pokrene građanska parnica, osoba koja pokreće tužbu naziva se molitelj. Dokument koji se podnosi radi pokretanja ili otvaranja građanskog postupka naziva se zahtjev ili tužba, ovisno o nadležnosti i razlogu za pokretanje postupka. U oba slučaja, osoba koja započinje radnju je podnositelj. Druga riječ koja se koristi kao sinonim za molitelj je u mnogim slučajevima tužitelj. Podnositelj predstavke također može biti netko tko podnosi peticiju samoj vladi za ispravku, kao u peticiji pred zakonodavnim tijelom.
Izraz “molitelj” koristi se jer osoba u biti “moli” sud ili vladu za neku vrstu pravne zaštite. Uobičajeni primjeri građanskih tužbi koje pokreće podnositelj zahtjeva uključuju razvod, tužbu male vrijednosti ili posvojenje. Kad god netko od suda traži da se nešto učini ili da se nekome naloži da se nešto suzdrži od nečega, prvo se mora podnijeti tužba ili pritužba. Može biti više od jednog podnositelja molbe, na primjer kada muž i žena zajednički podnose zahtjev za usvajanje djeteta.
U građanskoj parnici u kojoj se podnosi tužba ili tužba, druga strana, odnosno suprotna strana, naziva se tuženik ili tuženik. Općenito je pravilo, ako je izvorni dokument podneseni prigovor, tada se protivna strana naziva tuženikom. Ako je izvorni zahtjev molba, tada je suprotna strana obično poznata kao tuženik.
Podnositelj predstavke također može biti netko tko podnosi peticiju vladi za ispravak putem peticije zakonodavnom tijelu, senatu ili čak gradskom vijeću. Može se podnijeti peticija kojom se od vlade traži da nešto učini ili promijeni. Također se može podnijeti peticija u kojoj se vladi kaže da se podnositelji predstavke protive određenom tijeku radnji koje je vlada poduzela ili planira poduzeti.