Eminentna domena je pravo državnog tijela – obično zemlje, države, grada, grada ili županije – da pravno prisvoji imovinu pojedinca za vlastitu upotrebu. To što se vlasnik nekretnine možda ne želi odvojiti od svoje zemlje ili prebivališta nema nikakve posljedice, a ima vrlo malo pravnih mogućnosti. Ako predmetno državno tijelo želi preuzeti imovinu, ono ima potpuno pravo na to.
U Sjedinjenim Državama se općenito shvaćalo da vlada ne može zaplijeniti privatnu imovinu osim ako nije za nužnu i opravdanu javnu uporabu. Proces, također poznat kao osuda, obično se provodio u određenim slučajevima, često u vezi s nekom vrstom komunalne gradnje. Na primjer, zemljište je prisvajano prema eminentnim zakonima o domeni ako se nalazilo na putu predložene autoceste ili ako su određeni dijelovi posjeda bili potrebni da bi se instalirali kanalizacijski, strujni ili telefonski vodovi. Eminentni domen također se koristio za izgradnju škola i parkova, odnosno za zauzimanje urbanih područja koja su postala toliko zaražena da predstavljaju opasnost za lokalno stanovništvo.
Tradicionalno se vjerovalo da su autori Ustava Sjedinjenih Država vjerovali da su prava privatnog vlasništva sveta i da se ne smiju kršiti osim ako postoji hitna potreba koja se odnosi na javnu dobrobit. Međutim, čini se da su i autori shvatili da su zlouporabe uvijek moguće. Tako je nastao Peti amandman na Ustav. Ukratko, navodi se da vlasnici zemljišta moraju dobiti pravičnu naknadu za imovinu oduzetu prema eminentnim zakonima o domeni, uz naknadu temeljenu na fer tržišnoj vrijednosti. Fer tržišna vrijednost obično se definira kao najviša cijena koju bi privatni prodavač ponudio za nekretninu.
Međutim, eminentni zakoni o domeni doživjeli su transformaciju kada je 2005. godine Vrhovni sud Sjedinjenih Država donio svoju presudu u slučaju Kelo protiv City of New London. U ovom slučaju, grad New London, Connecticut, želio je osuditi značajan dio zemlje koji je bio u ekonomski depresivnom području. Zemljište je trebalo prenijeti na privatnog graditelja, koji je namjeravao graditi kuće, etažne i poslovne objekte. Suzette Kelo, stanovnica tog područja koja nije htjela izgubiti dom, podnijela je tužbu protiv New Londona.
Vrhovni sud je odlukom od pet do četiri odlučio u korist grada. Ovo je bio značajan slučaj, jer je podrazumijevao da se “javna uporaba” sada može definirati kao sve što donosi dodatni porezni prihod državnom tijelu ili općini. Od tog vremena, prvenstveno zbog negodovanja javnosti, više od 40 država promijenilo je svoje eminentne zakone o domeni kako bi jače definirali značenje “javne upotrebe”. Neki ustavi sada izričito navode da eminentna domena ne može uključivati prijenos zaplijenjene imovine na privatnu osobu ili korporaciju iz razloga profita. Druge su države bile manje stroge, a od 2009. točna definicija eminentne domene ostaje neizvjesna.