Državni sud je sud koji vodi određena država i koji rješava predmete koji proizlaze iz državnog zakona. Razlikuje se od saveznog suda, koji je u Sjedinjenim Državama sud ograničene nadležnosti. Državni sudovi imaju široku ovlast rješavanja brojnih predmeta za stanovnike unutar granica svoje države.
Prema Ustavu SAD-a, članak III nalagao je samo stvaranje Vrhovnog suda, koji je savezni sud. Članak III kaže: “Sudska vlast Sjedinjenih Država bit će povjerena jednom Vrhovnom sudu i nižim sudovima koje Kongres može s vremena na vrijeme odrediti i uspostaviti…” Ostali sudovi u federalnom sustavu, kao i svi državni sudovi stvoreni su dobrovoljnim naporima zakonodavne vlasti. Ovi sudovi sada imaju važnu ulogu.
Državni sudovi imaju, na mnogo načina, širu ovlast od saveznih sudova. Ovlast državnog suda da razmatra slučaj i donosi i provodi državna pravila i zakone proizlazi iz Desetog amandmana Ustava SAD-a. Ona glasi: “Ovlasti koje Ustav ne delegira Sjedinjenim Državama, niti ih zabranjuje državama, rezervirane su za države odnosno za narod.” To znači da, osim ako Ustav izričito ne daje saveznoj vladi ovlast za donošenje određenog zakona, savezna vlada nema ovlasti regulirati određeno pitanje. Umjesto toga, to pitanje mora biti regulirano državnim zakonima i pravilima.
Kada država donese zakon ili pravilo, ili kada se unutar države pojavi problem o kojem savezna vlada ne može donijeti odluku, netko mora donijeti odluku. Ovdje na scenu stupa državni sud. Državni sud može provoditi pravila koja donose zakonodavna tijela država. Također može donijeti pravila – u obliku sudske prakse – koja se primjenjuju unutar državnih granica.
Ako slučaj proizlazi iz državnog zakona, mora se podnijeti državnom sudu. Ovo pravilo postoji zbog ograničenih ovlasti savezne vlade. Iznimka postoji kada pojedinci iz dvije različite države imaju pravni spor koji proizlazi iz državnog zakona u kojem je u pitanju više od 10,000 američkih dolara (USD). U takvim situacijama postoji nadležnost za različitost, koja dopušta saveznom sudu da sasluša i odluči stvar, iako proizlazi iz državnog zakona. U drugim slučajevima, ako je pravilo donijela država, državni sud mora biti taj koji će ga tumačiti i provoditi.