Dva različita zakona u Sjedinjenim Državama poznata su pod nazivom “Zakon o motornim prijevoznicima”, jedan je donesen 1935., a drugi 1980. Ovaj se članak usredotočuje na Zakon o motornim prijevoznicima iz 1980., usvojen kao dio programa deregulacije za prijevoz industrija. Ovaj dio zakona imao je učinak na smanjenje vladinog nadzora nad industrijom transporta u Sjedinjenim Državama. Zagovornici Zakona o motornim prijevoznicima tvrdili su da bi to povećalo konkurenciju i smanjilo inflatorne cijene povezane s troškovima prijevoza.
Deregulacija transportne industrije u Sjedinjenim Državama započela je kasnih 1970-ih sa željeznicama. Zakon o motornim prijevoznicima iz 1980. bio je namijenjen rješavanju uočenih problema s državnim propisima. Kamiondžije i predstavnici industrije bili su zabrinuti zbog regulatornog uplitanja u transportne operacije, što je otežavalo obavljanje stvari poput određivanja cijena. Često su se rastući troškovi povezani s transportom prenosili niz liniju jer prijevozničke tvrtke nisu mogle izravno podići cijene kao rezultat regulatornih ograničenja.
Prema Zakonu o motornim prijevoznicima, aktivnosti Međudržavnog povjerenstva za trgovinu bile su ograničene, dopuštajući autoprijevoznicima da određuju svoje cijene i mijenjaju regulatorne procedure za dobivanje dozvola za prijevoz. Zakonodavstvo je i dalje zahtijevalo osnovno osiguranje od odgovornosti i druge mjere, ali je značajno dereguliralo transport kamiona u Sjedinjenim Državama.
Konkurencija se doista povećala nakon Zakona o motornim prijevoznicima. Broj autoprevozničkih tvrtki u Sjedinjenim Državama radikalno se povećao, a posebno je došlo do velikog skoka u jeftinim autoprevoznicima bez sindikata. Za kamiondžije je to otežalo pronalaženje sindikalnog posla, što je kamiondžije stavilo u slabiju poziciju kada je u pitanju pregovaranje o detaljima njihovog radnog okruženja i plaća. Cijene za transport također su postale mnogo fleksibilnije, s prirodnim fluktuacijama cijena kao odgovor na promjenjive tržišne uvjete. Deregulacija je također pridonijela rastu narudžbe putem pošte, a kasnije i internetske trgovine učinivši dostavu brzom i pristupačnom.
Od donošenja Zakona o motornim prijevoznicima, doneseni su i drugi zakonski akti koji se odnose na prijevoz kamionom kako bi se riješila pitanja kao što su sigurnost transporta, vrste robe koje autoprijevoznici mogu prevoziti te porezi i tarife na robu koja se prevozi kamionom.
Raniji Zakon o motornim prijevoznicima iz 1935. bio je u biti suprotan. Povećala je regulaciju transportne industrije, klasificirajući autobusne linije i zračne prijevoznike kao komunalne i zahtijevajući strogi državni nadzor. To je učinjeno zbog sigurnosti, ali i drugih razloga. Opći trend regulacije u ranom dijelu 20. stoljeća i deregulacije kao odgovora na političke pritiske u kasnijem dijelu može se vidjeti u nizu drugih industrija u Sjedinjenim Državama.