Državna akcija je svaki afirmativan čin vlade ili njezinih članova. Da li se nešto svodi na državnu tužbu ili ne, u ustavnom je pravu pravno relevantno kada privatna osoba želi postaviti ustavnu tvrdnju da su joj povrijeđena građanska prava. Tipično, prava osobe koja su sadržana u ustavu nacije u kojoj osoba živi mogu se provesti samo protiv državnih mjera. Osim očitih izravnih radnji vlade, druge situacije mogu se tumačiti kao one koje uključuju djelovanje države. Takva implikacija može nastati i ako privatna strana djeluje na način koji je tradicionalno isključivo rezerviran za vladu, kao i ako država izravno olakšava djelovanje privatne stranke.
Izravni akti vlade su nedvojbeno državno djelovanje. Ovaj izravni čin može biti bilo što, od uhićenja do zakona koji su donijeli nacionalni zastupnici. Na primjer, mogla bi postojati zemlja čiji ustav štiti pravo građanina na slobodu govora. U slučaju da nacionalni zastupnici donesu zakon koji zabranjuje iznošenje riječi protiv vlade, zakon bi vjerojatno bio odbačen kao neustavan postupak države.
Neke situacije mogu podrazumijevati radnju stanja gdje to nije sasvim očito. Ako privatne stranke provode aktivnosti koje su tradicionalno isključivo državne prirode, tada se te aktivnosti mogu tretirati kao da ih provodi država. Zamislite hipotetičku malu rudarsku zajednicu od manje od 100 ljudi u ruralnom području koje je uglavnom odsječeno od ostatka države. Ako, kao rezultat, zajednica razvije vlastita pravila i metode provedbe, svaka će se provedba tih pravila vjerojatno tretirati kao državna akcija.
Drugi način na koji bi se akt koji nije izravno napravila vlada mogao smatrati državnom akcijom je ako je vlada značajno uključena u provođenje nevladine akcije. Uključenost države u aktivnosti mora biti značajna, što znači da država mora izravno olakšati aktivnost. Na primjer, mnogi su sudovi smatrali da se dopuštanje provedbi diskriminirajućih restriktivnih sporazuma od strane udruge vlasnika kuća – tj. grupa vlasnika u susjedstvu ugovorno slaže da neće prodati svoje domove određenoj rasi – može protumačiti kao državna mjera . Obrazloženje iza ove klasifikacije je da smatrajući takve sporazume valjanima, država osigurava pravne putove za provođenje diskriminacije.