Eksteritorijalnost je pravno izuzeće od lokalne pravne jurisdikcije prošireno iz ljubaznosti u određenim slučajevima, obično diplomatskim sporazumom. Osoba ili mjesto koje podliježu eksteritorijalnosti ne moraju se pridržavati lokalnih zakona i ne mogu biti procesuirani zbog kršenja tih zakona. Ova praksa postoji u raznim oblicima barem od 14. stoljeća, kada su u nekoliko europskih regija sklopljeni formalni dogovori kako bi se određenim nacijama omogućilo uživanje ekstrateritorijalnih prava.
Jedan od najjednostavnijih i najpoznatijih primjera je pravo prošireno na veleposlanike i osoblje u veleposlanstvu. Veleposlanstvo, dok se nalazi u stranoj zemlji, dobiva eksteritorijalnost. Namjera je osigurati sigurnost osoblja u veleposlanstvu, dopuštajući mu da djeluje kao satelit matične nacije, pružajući usluge građanima dok su u inozemstvu, a također pomaže nedržavljanima u pitanjima useljavanja. Eksteritorijalnost se također daje Svetoj Stolici i šefovima stranih država tijekom putovanja.
Zemlje s jakim diplomatskim vezama mogu imati šire sporazume kada je riječ o eksteritorijalnosti. Neki dopuštaju vojnim snagama koje pripadaju saveznicima da prolaze kroz njihove granice, a da ih ne podvrgnu vlastitoj jurisdikciji. To omogućuje lakše kretanje trupa, kao i koordinaciju snaga u zajedničkim vojnim operacijama. Šira prava mogu se sporazumno proširiti i na posjećujuće osoblje veleposlanstva i druge pripadnike vanjske službe. Pregovori se pažljivo vode dok nacije određuju koje vrste prava žele proširiti na strane aktere između svojih granica.
Iako su ljudi izuzeti od lokalne jurisdikcije, još uvijek podliježu drugim zakonima. Ljudima koji počine zločine dok uživaju pravo na eksteritorijalnost može se suditi u svojim matičnim državama, a međunarodno pravo također može igrati ulogu u rješavanju pravnih situacija koje nastaju s ljudima koji su izuzeti od lokalnih i regionalnih zakona. Ovo je osmišljeno kako bi se spriječile situacije u kojima ljudi čine zločine bez kazne, a nacije teže disciplini svojih građana kada krše zakon dok uživaju imunitet, kako bi poslali jasnu poruku da ne zlorabe pravo na imunitet.
Putujući građani podliježu lokalnim zakonima i mogu biti zatvoreni ili na druge načine kažnjeni zbog kršenja zakona. Građani koji krše zakon snažno se potiču da stupe u kontakt sa svojim veleposlanstvima kako bi dobili pravni savjet i pomoć. Iako ih veleposlanstvo ne može spriječiti da se suoče s optužbama, ono može pružiti odvjetničke preporuke i druge usluge kako bi pomoglo građanima kada naiđu na pravne probleme tijekom putovanja.