Skup prava je koncept koji se koristi za ilustraciju skupa povezanih prava koje vlasnici posjeda imaju nad svojim nekretninama i intelektualnim vlasništvom. Vlasnici mogu iznajmiti, licencirati ili se odreći nekih svojih prava zadržavajući vlasništvo. Ta se prava mogu vratiti kroz različite aktivnosti. U metafori snopa prava, svako pravo je poput štapa u snopu. Vlasnik može podijeliti palice bez da odustane od cijele ruke, a može uzeti palice natrag i ponovno ih integrirati u snop.
Primjena ovog koncepta na nekretnine je relativno stara, budući da vlasnici nekretnina obično imaju prava posjedovanja, kontrole i uživanja svoje imovine. Oni mogu odlučiti isključiti ljude iz svoje zemlje i imaju pravo na konačno raspolaganje. Vlasnik nekretnine može odlučiti dati nekretninu u zakup, u kojem slučaju najmoprimac ima pravo posjeda i uživanja, uzimajući te štapove iz snopa. Isto tako, najmoprimci mogu odlučiti isključiti neželjene osobe iz svoje imovine.
Zakup ne slabi druga prava; stanodavac ipak u konačnici odlučuje kako će npr. raspolagati zemljištem. Najmodavci mogu dodijeliti i druga prava, poput služnosti, koja ne narušavaju skup prava. Kada, na primjer, cesta prolazi kroz farmu, vlada nadležna za cestu ne može diktirati kako treba koristiti zemljište oko ceste. Koncept paketa prava omogućuje selektivnu raspodjelu različitih imovinskih prava, bez ugrožavanja temeljnog vlasništva.
Moguće je postaviti založno pravo na imovinu, još jedan primjer paketa prava na radu. Kućom na kojoj je založno pravo ne može se raspolagati bez dopuštenja založnika, ali vlasnik i dalje kontrolira nekretninu. Kada vlasnik razriješi založno pravo, pravo raspolaganja se vraća, a založni vlasnik više nema mogućnost diktirati uvjete prodaje.
Ovaj koncept se također može primijeniti na intelektualno vlasništvo. Nositelj autorskog prava posjeduje autorsko pravo i može se odlučiti za licenciranje ili zakup, ili donirati licenciranje u slučaju dobrotvornog pothvata. Nositelji autorskih prava imaju kontrolu nad načinom na koji se njihovo intelektualno vlasništvo može koristiti i mogu odbiti neke upotrebe dok prihvaćaju druge. Oni imaju niz prava prema zakonu, koje mogu ostvariti na način koji im odgovara. Odricanje od jednog prava ne dovodi automatski u opasnost druga, što omogućuje čvršću kontrolu intelektualnog vlasništva, a istovremeno olakšava slobodnu razmjenu jer se nositelji autorskih prava ne moraju brinuti o razvodnjavanju svojih prava.