Bogohuljenje je čin nepoštovanja poštovanja neke vjere ili nepoštovanje stanara, običaja ili objekata koji su središnji ili prateći tu vjeru. Svaka velika religija u povijesti imala je neki oblik zabrane očitog i eksplicitnog bogohuljenja. Sam izraz pojavljuje se u biblijskom Evanđelju po Marku, stih 3:29 i doslovno znači “laži izrečene o istini Božjoj”. Dok je gotovo svaka velika religija bila protivna djelima krivovjerja, bezbožništva i otpadništva, judeo-kršćanska tradicija je povijesno bila dominantna snaga u borbi protiv takvih djela. Ipak, blasfemija u suvremenim terminima više nije ograničena na religijski kontekst, jer je to sada pojam koji se odnosi na bilo kakvo nepoštovanje koje je protivno prevladavajućoj konvencionalnoj mudrosti.
Kroz ljudsku povijest, brojne su religije donijele zakone protiv bogohulnih djela kako bi se suzbile prijetnje koje proizlaze iz erozije javnog uvjerenja. Danas postoji niz zemalja koje imaju zakone o bogohuljenju koji izričito kažnjavaju djela otpadništva, krivovjerja i bezbožništva prema određenoj vjeri ili religiji općenito. Ove vrste zakona o bogohuljenju najistaknutije su u nacijama koje imaju službene religije koje sponzorira država ili u nacijama kojima upravljaju teokratske vlade. Neke zemlje dopuštaju žrtvama blasfemije da nadoknade štetu – i kompenzacijsku i kaznenu – označavajući određene oblike bogohulnih djela kao “govor mržnje”.
Brojni vjerski redovi i sekte javno su proglasili djela otpadništva, hereze i svetogrđa smrtna kaznena djela kažnjiva pogubljenjem. U Levitskom zakoniku u Bibliji, takva djela protiv judaizma smatraju se kaznjivim smrću — često bez suđenja — i spadaju među najveće moguće prijestupe protiv židovske vjere. Isto tako, bogohuljenje prema određenim aspektima kršćanske vjere kažnjavano je smrću, mučenjem i u blažim slučajevima izostavljanjem počinitelja. U Bibliji se svaki čin hule na Boga ili Duha Svetoga smatra “vječnim grijehom” i ne može se iskupiti ili odriješiti. U određenim katoličkim tumačenjima, međutim, djela otpadništva i bezbožnosti mogu se oprostiti sve dok se prestupnik pridržava propisane pokore i djela skrušenosti za oproštenje.
Unatoč tradicionalnoj upotrebi u pitanjima vjerskog otpadništva ili hereze, izraz blasfemija također je prilično rasprostranjen iu svjetovnim pitanjima. Pojam se koristi u mnogim kolokvijalnim oblicima kako bi se izrazio intelektualno ili duhovno nepoštovanje prema prevladavajućim društvenim, političkim ili kulturnim običajima danog društva. Mnogi stručnjaci i kulturni promatrači koriste suprotne stavove koji trljaju o prevladavajuće zrno društava u kojima žive. Često je ta nepoštovanje izraženo u satiri ili politički nekorektnim porukama o bilo kojem broju tema, a ironično može biti izvor popularnosti i uspjeha.