“Ad hominem” je izraz koji se koristi u raspravi i pravu koji se odnosi na praksu pokušaja poništavanja nečijeg argumenta napadom na njegove ili njezine osobne nedostatke ili karakteristike. To je logična zabluda, ili netočno zaključivanje, koje se često navodi kao loš način za raspravu. Argumenti ad hominem prilično su uobičajeni u pravu i politici, međutim, i oni su prije emocionalna nego logična molba. Ova vrsta argumenata može povrijediti kredibilitet argumentatora, a istodobno naštetiti pouzdanosti njegovog protivnika. U politici je ova vrsta argumenata često poznata kao negativna kampanja.
Osobni napadi nečijeg karaktera ili prakse mogu se smatrati napadima ad hominem. Osobni napadi vrlo često imaju malo ili nimalo veze s temom o kojoj se raspravlja, a napad ima za cilj diskreditirati osobu kao pouzdan izvor informacija općenito, a ne kao izvor koji se odnosi na relevantno pitanje. Slijedi primjer takvog napada ad hominem:
“Bill ne bi trebao imati pravo glasa u planiranju aktivnosti u teretani jer je prije bio pretio.”
Insinuacija da je Bill nekoć bio debeo ima malo ili nimalo veze s njegovom sposobnošću ili nesposobnošću planiranja aktivnosti u teretani, ali napad ad hominem ima za cilj diskreditirati Billa kao izvora općenito i napasti ga na osobnoj razini.
Napad ad hominem iz okolnosti pretpostavlja da će osoba donijeti odluku ili se ponašati na određeni način na temelju karakteristika te osobe ili nečije percepcije karakteristika te osobe. Ako, na primjer, osoba kaže: “Jim bi naravno odlučio ići na igralište umjesto u školu” na temelju činjenice da Jim preferira igru nego školu, to je napad ad hominem jer pretpostavlja da Jim nije sposoban napraviti bilo koji drugi odluke. Ova vrsta argumenata vrijedi samo ako Jim ima neku vrstu sukoba interesa; na primjer, ako je Jim posjedovao igralište i želio da ljudi tamo dolaze umjesto u školu, može se sa sigurnošću pretpostaviti da bi Jim odabrao igralište jer ima interes biti tamo.
Ostale vrste argumenata ad hominem uključuju argumente krivnje asocijacijom i argumente “tu quoque”. Krivnja po udruživanju pretpostavlja da će se osoba ponašati na određeni način jer se netko blisko povezan s tom osobom ponašao na određeni način. Tu quoque argumenti tvrde da je određeno ponašanje za koje je netko optužen u redu jer je to učinila i druga osoba. Tu quoque argumenti su ponekad poznati kao argumenti “I ti”.