Maloljetni delinkvent je osoba koja počini kazneno djelo a da još nije navršila punoljetnost. Dob koja dijeli maloljetne delinkvente od odraslih može varirati od regije do regije. U pravilu se maloljetnim počiniteljima sudi na različitim sudovima i podliježu drugačijim kaznama od odraslih kriminalaca, ali u nekim okolnostima, teški zločini ili zločini počinjeni neposredno prije punoljetnosti mogu dovesti do toga da se delinkvent optuži kao odrasla osoba.
Postoje mnoge teorije zašto djeca čine zločine. Prema pravnim statistikama, veća je vjerojatnost da će se maloljetni delinkvent razviti kada je dijete fizički ili verbalno zlostavljano ili zanemarivano. Drugi uzroci mogu biti siromaštvo i povezanost s lokalnim bandama. Međutim, mnogi maloljetni prijestupnici također dolaze iz stabilnih obitelji s odgovarajućim prihodima, što neke navodi na uvjerenje da bi genetika također mogla biti faktor.
Neki stručnjaci sugeriraju da nedijagnosticirana ili loše vođena mentalna bolest može biti čimbenik maloljetničkog kriminala. Iz tog razloga sudovi često nalažu psihološku procjenu počinitelja, kako bi se utvrdilo može li eventualni mentalni poremećaj ometati djetetovu sposobnost razumijevanja pravnog od nezakonitog. Suci također mogu odrediti ili preporučiti terapiju i savjetovanje za počinitelja i njegovu ili njezinu obitelj kao dio kazne.
Zločini koje je počinio maloljetni delinkvent mogu se protezati rasponom od krađe žvaka u trgovini do ubojstva. Često se u prekršajnim slučajevima sudovi usredotočuju na rehabilitaciju, a ne na kaznu zatvora, prepoznajući potrebu da počinitelj bolje razumije pravno i etičko ponašanje. Djeci koja uspješno završe sudske programe, kao što su terapija ili rad za opće dobro, može se izbrisati kazneni dosje kada navrše punoljetnost.
Za teške zločine, kao što su ubojstvo, nasilje ili seksualni napad, kazne za maloljetnog delinkventa mogu biti prilično stroge. U nekim je područjima legalno suditi tinejdžerima kao odraslim osobama za određena kaznena djela, što dovodi do zatvorskih kazni koje mogu uključivati doživotni zatvor. U tim je slučajevima prijetnja društvu koju kriminalac predstavlja toliko velika da je rehabilitacija vrlo malo vjerojatna.
Sprečavanje maloljetničke delikvencije i pravilna rehabilitacija mladih prijestupnika glavna je briga mnogih društava. Studije su pokazale da odrasli počinitelji kaznenih djela često imaju dosje o maloljetničkoj delinkvenciji; pravilno postupanje i pažnja mogu biti od vitalnog značaja za sprječavanje budućih zločina maloljetnog delinkventa. Iako za mlade kriminalce ne postoji lijek za sve, neki stručnjaci sugeriraju da bi određeni socijalni programi mogli pomoći u prevenciji kriminala. Programi za prevenciju droga i bandi, nadzirane aktivnosti nakon škole, pa čak i rano usađivanje ljubavi prema obrazovanju mogu spriječiti djecu da postanu kriminalci.