Zakon o marketingu odnosi se na skupove zakona stvorenih da diktiraju i upravljaju metodama na koje tvrtke mogu koristiti marketinške i reklamne kampanje. Iako postoji mnogo različitih zakona u ovom području, mnogi od njih su dizajnirani da ograniče vrste reklama koje tvrtka može koristiti. Postoje i zakoni koji reguliraju vrste poruka koje tvrtka može koristiti za marketing i oglašavanje, uključujući korištenje lažnih ili nepotpunih izjava. Zakon o marketingu također se može baviti međunarodnim pitanjima, kao što je nacionalna identifikacija za proizvode koji mogu imati priznatu i zaštićenu državu podrijetla.
Slično kao i druge vrste zakona, marketinški zakon može se baviti lokalnim, nacionalnim i međunarodnim problemima koji se odnose na marketing i oglašavanje. Neki od najčešćih zakona u ovom području su oni koji se bave vrstama oglašavanja i marketinga koje tvrtke smiju koristiti. Ovi zakoni mogu regulirati bilo što, od doba dana kada se alkoholna pića mogu reklamirati na televiziji do učestalosti kojom tvrtke mogu slati oglase e-poštom. Iako su neke dosadne ili odvratne marketinške prakse još uvijek dopuštene zakonom o marketingu, većina uvredljivih ili ratobornih oblika oglašavanja je ograničena ili kažnjena takvim zakonima.
Sadržaj oglašavanja također se može kontrolirati ili regulirati zakonom o marketingu, ovisno o regiji u kojoj se takvi zakoni donose. Na primjer, može biti protuzakonito da tvrtka daje obećanja ili tvrdnje koje nisu istinite ili ih ta tvrtka ne može podržati. To znači da tvrtka često ne smije oglašavati da će imati proizvod kada taj proizvod zapravo ne postoji. Takvi propisi u zakonu o marketingu, međutim, nisu savršeni, pa tvrtke i dalje mogu oglašavati proizvod koji ima samo jedan ili nekoliko na zalihama, u pokušaju privući kupce koji se zatim usmjeravaju na skuplji proizvod.
Zakon o marketingu također se može baviti međunarodnim pitanjima u vezi s marketingom i oglašavanjem. Prakse koje su zakonite u jednoj zemlji možda nisu zakonite u drugoj, stoga bi oglašivači trebali razumjeti različite vrste zakona kako bi se izbjegla kršenja. Nacionalna identifikacija s proizvodom također može biti zaštićena tržišnim zakonom u nekim zemljama, posebno europskim zemljama. Određeni proizvodi mogu biti povezani s određenom zemljom ili regijom podrijetla, kao što je šampanjac ili sir Parmigiano-Reggiano, a samo onim proizvodima iz te određene regije dopušteno je koristiti taj naziv u marketinške svrhe u nekim zemljama.