Afirmativna obrana je vrsta pravne obrane koju okrivljenik može iznijeti u prilog svojoj strani slučaja. Općenito je pravilo da okrivljenik potvrdnom obranom iznosi dodatne činjenice koje umanjuju građanske tužbe ili kaznene prijave koje se protiv njega podnose. To je učinjeno bez osporavanja bilo kakvih relevantnih elemenata navodnog zločina. Drugim riječima, okrivljenik se slaže s činjenicama koje iznose tužitelj ili tužiteljstvo, ali i uvodi dodatne činjenice koje ublažavaju odgovornost ili krivnju okrivljenika.
Na primjer, pretpostavimo da tužitelj tuži tuženika za naknadu štete u vezi s prometnom nesrećom. Naime, tužiteljica navodi da je tuženik udario u stražnji dio tužiteljevog automobila, što je rezultiralo oštećenjem branika automobila. Ne slažući se s tom činjenicom, tuženik može postaviti potvrdnu obranu navodeći da je tužitelj pridonio nesreći. Tuženik može tvrditi da je tužitelj udario po kočnici automobila, čime je tuženik natjerao tuženik da vrati automobil tužitelja.
Afirmativna obrana se prvenstveno koristi u zemljama običajnog prava, a može se isticati iu građanskim i u kaznenim predmetima. Na primjer, u građanskoj parnici, pretpostavimo da zaposlenik tuži poslodavca zbog spolne diskriminacije. Ne poričući podignute optužbe, poslodavac može postaviti jednu ili više građanskih afirmativnih obrana. Poslodavac može izjaviti da ima uspostavljene politike i postupke rodne diskriminacije kako bi osigurao da se uznemiravanje ne događa na radnom mjestu. Osim toga, poslodavac može tvrditi da je tvrtka poduzela mjere za rješavanje uznemiravanja nakon što je prijavljeno odjelu ljudskih resursa.
Afirmativnu obranu mogu iznijeti i okrivljenici u kaznenim predmetima. Na primjer, pretpostavimo da se ženi sudi za ubojstvo svog muža. Ne slažući se da je ona ubila svog muža, žena može tvrditi da se branila. Može izjaviti da ju je muž napao, te da ga je morala ubiti kako bi se zaštitila od zla. Samoobrana je uobičajena afirmativna obrana i često se koristi kao podrška oslobađanju optuženika.
Učinak većine afirmativnih obrana je smanjenje – ili potpuno opravdanje – odgovornosti optuženika u građanskom postupku ili krivnje u kaznenom predmetu. Oslobađanje ili odgovornost ili krivnja dolazi čak i ako je tužitelj u mogućnosti pokazati da su činjenice koje podupiru tužiteljev slučaj istinite. Ako se u predmetu traži afirmativna obrana, sudac obično daje upute poroti o konkretnoj teoriji obrane. Porota tada tu obranu mora uzeti u obzir prilikom donošenja presude u predmetu.