Mnogi ljudi su povezivali riječ “zločin” s nasiljem. U stvarnosti, veliki postotak počinjenih zločina predstavlja kršenje zakona o kriminalu bijelog ovratnika. Zakon o kriminalu bijelog ovratnika u pravilu se odnosi na kaznena djela koja su počinili obrazovani stručnjaci tijekom svoje profesije. “Zločin bijelih ovratnika” nije pravni izraz; međutim, to je uobičajen izraz u pravnoj struci. U okviru djelokruga zakona o kriminalu bijelih ovratnika mogu se naći zločini kao što su prijevara, pronevjera i trgovina povlaštenim informacijama, kao i hakiranje računala, krivotvorenje i podmićivanje, između ostalog.
Izraz “zločin bijelih ovratnika” postoji tek od kasnih 1930-ih. Ime je dobio po ljudima koji su najvjerojatnije počinili zločine – profesionalnim muškarcima koji su u to vrijeme na posao svaki dan obično nosili bijele košulje. Kao rezultat toga, tijelo zakona koji se bavi zločinima koje pretežno počine obrazovani profesionalci više klase postalo je poznato kao zakon o kriminalu bijelog ovratnika.
Prijevara i pronevjera dvije su najčešće vrste kaznenih djela bijelih ovratnika. Prijevara uključuje namjernu obmanu ili lažno predstavljanje činjenice koja osobu navodi da učini nešto što inače ne bi učinila. Općenito, prijevara rezultira time da se žrtva rastaje od novca pod lažnim uvjerenjem da zauzvrat dobiva nešto vrijedno. Osoba je kriva za pronevjeru kada na prijevaru prisvoji novac koji joj ne pripada.
Računalni zločini i zločini krađe identiteta postaju sve češći u digitalnom dobu. Postoji bezbroj mogućnosti da netko u poziciji s pristupom digitalnim informacijama ima koristi od korištenja informacija u nezakonite svrhe. Isto tako, zločine poput insajderskog trgovanja počini netko tko ima privatne informacije o burzi i koristi te informacije u svoju korist.
U praktičnom smislu, zakon o kriminalu bijelih ovratnika ne razlikuje se od bilo kojeg drugog kaznenog zakona. Svaki od zločina koji se smatra zločinom bijelog ovratnika tereti se kao zločin i kažnjiv je na isti način kao i svaki drugi zločin. Razlika je uglavnom isključivo u vrsti osobe koja čini zločin. Zbog prirode kaznenih djela bijelih ovratnika, samo je netko na položaju vlasti ili s pristupom povlaštenim ili privatnim informacijama sposoban počiniti zločine. Zakon, međutim, ne pravi razliku između optuženika.