Obrnuta diskriminacija događa se kada se skupina koja općenito favorizira ili smatra da je većina tretirana manje povoljno u korist manjinske skupine. Drugim riječima, obrnuta diskriminacija može se dogoditi kada su muškarci – tradicionalno većina i favorizirana skupina – diskriminirani u korist žena. Takva diskriminacija može se dogoditi i kada se prema bijelcima tretiraju nepovoljnije od nebijelaca.
Unutar Sjedinjenih Država i mnogih drugih zemalja postoji duga povijest diskriminacije određenih rasa ili klasa ljudi. Kako bi se te nepravde ispravile i stvorilo ravnopravnije društvo, doneseni su zakoni o građanskim pravima u različitim oblicima. U Sjedinjenim Državama, na primjer, Zakon o građanskim pravima iz 1964. zabranio je diskriminaciju na temelju rase, vjere, spola, nacionalnog podrijetla i boje kože.
Kao rezultat povećanog fokusa na nediskriminaciju i na potencijalne kazne povezane s nepoštivanjem pravila o građanskim pravima, u nekim okruženjima, manjinske skupine postale su favorizirane u odnosu na tradicionalne većinske skupine koje su uživale povlašteni tretman. Osim toga, donesena su i druga pravila i zakoni, poput afirmativne akcije, u kojima se prema zakonu daje određena prednost skupinama koje su tradicionalno diskriminirane. Neki tvrde da je ova vrsta ponašanja obrnuta diskriminacija.
Na primjer, ako muškarac i žena postižu potpuno isti rezultat na testu da bi postali menadžer, žena bi mogla biti zaposlena umjesto muškarca jednostavno zbog njenog statusa žene i činjenice da nema toliko žena na terenu kao muškarci. Neki tvrde da je to obrnuta diskriminacija. Međutim, prema zakonu, takva bi odluka bila sasvim zakonita, čak i ako je diskriminirajuća prema muškom kandidatu.
Međutim, određene vrste obrnute diskriminacije smatraju se neustavnim. Na primjer, u predmetu iz 1997. pod nazivom Gratz protiv Bollingera, Jennifer Gratz prijavila se na pravni fakultet Sveučilišta u Michiganu. Zahtjev joj je odbijen zbog statusa bijelca, dok su u školu primljeni manje kvalificirani Afroamerikanci. Prema Michiganskom sustavu za upis, brojčane bodovne vrijednosti dodijeljene su učenicima za određivanje prijema, a afroamerički učenici su dobili veliki broj bodova u ovom sustavu, što je rezultiralo nerazmjernom prednosti pri upisu u školu.
Sud je presudio da je, iako je afirmativna akcija potpuno legalna i da je uzimanje u obzir rase također legalno, ponašanje Michigana poraslo na razinu obrnute diskriminacije jer je škola imala “zaštićena” mjesta za manjinske kandidate. Drugim riječima, ovom presudom utvrđeno je da određene kvote, u kojima su određena mjesta ili radna mjesta otvorena isključivo za manjinsku rasu, zakonom nisu dopuštene. Iako je ovaj oblik diskriminacije imao za cilj ispravljanje povijesnih nepravdi, i dalje se smatralo previše diskriminirajućim da bi prošao pod jednakim pravilima zaštite koja se nalaze u Ustavu.