Isključiva nadležnost postoji kada postoji samo jedan sud koji ima pravo saslušati i odlučiti o datom pitanju. Razlikuje se od istodobne nadležnosti, koja se javlja kada više sudova ima stečeni interes i zakonsko pravo odlučivanja o sporu. Isključiva nadležnost postoji u ograničenim sudovima, kao što su stečajni i porezni sud.
Mnogi sudovi su sudovi opće nadležnosti. To znači da sud može raspravljati o raznim slučajevima. Na primjer, državni sud može biti u mogućnosti suditi o pitanjima nekretnina, osobnih ozljeda, kršenja ugovora ili kršenja zakona o radu.
Određena pitanja također su pitanja nad kojima postoji istodobna nadležnost. Na primjer, ako je netko bio žrtva kršenja saveznih zakona o zapošljavanju, ta bi osoba mogla pokrenuti slučaj na saveznom sudu jer slučaj proizlazi iz saveznog zakona. Ako žrtva tako odluči, može podnijeti slučaj i na državnom sudu – iako bi, ako bi to učinio, optuženik također imao izbor zadržati predmet na državnom sudu ili zatražiti da se slučaj prebaci na savezni sud kako bi on mogao imati svoja prava prema saveznom zakonu da tumači sud na saveznoj razini. Kada postoji istodobna nadležnost, ovaj izbor foruma često se naziva “forum shopping” jer se svaka strana može odlučiti odabrati sud za koji vjeruje da će najpovoljnije tretirati njegovu situaciju.
Kako bi se izbjeglo traženje na forumima i uvažavajući činjenicu da o određenim pitanjima treba odlučivati samo jedan sudski sustav kako bi se izbjeglo neuvjerljivo tumačenje određenih zakona koje bi moglo nastati ako više sudova vodi postupak, određeni predmeti se mogu raspravljati samo na jednom sudu. Na primjer, samo savezni sudovi mogu razmatrati predmete koji proizlaze iz Ustava Sjedinjenih Država, jer bi bilo problematično da dvije različite države dođu do različitih zaključaka o značenju ustavnih prava. U tim situacijama se kaže da je isključivo nadležan sud koji ima ovlasti za vođenje predmeta.
Isto tako, kada je stvoren federalni porezni sustav i kada je stvoren savezni zakon o stečaju, statuti su stvorili isključivu nadležnost saveznog poreznog suda, odnosno federalnog stečajnog suda. Stečajno pravo i porezno pravo mogu biti složeni i vrlo su specijalizirana područja prava, pa bi njima trebao upravljati sudac koji ima veliko iskustvo u tom području. S isključivom jurisdikcijom, tužitelj mora podnijeti predmet odgovarajućem stečajnom ili poreznom sudu u svojoj državi ako želi pokrenuti postupak o porezu ili stečaju.