Piketiranje je taktika kojom se izražava nezadovoljstvo. Ovaj oblik prosvjeda općenito uključuje skupinu, iako je tehnički moguće da jedna osoba protestira. Prosvjednici će često formirati red za proteste kako bi ometali promet u objektu ili iz njega, a protestanti mogu nositi znakove ili izvikivati slogane kako bi privukli pozornost. Je li ova radnja zakonita ili ne ovisi o lokaciji i usklađenosti sa zakonima koji to mogu regulirati.
Ljudi protestiraju kada žele prenijeti poruku ili utjecati na odluku. Ova taktika obično uključuje skupinu birača koji se okuplja izvan mjesta na koje imaju pritužbe. Oni se također mogu okupljati izvan mjesta gdje postoje ljudi koji imaju ovlasti donositi odluke u vezi s njihovim problemima, kao što je ured zakonodavca.
Piketiranje općenito uključuje cilj privući pozornost ili pridobiti potporu ljudi koji nemaju ovlasti rješavati probleme protestanata, ali koji mogu utjecati na ishod prosvjeda. To uključuje suradnike, prolaznike i vjerne kupce. Piketiranje se često povezuje s nezadovoljstvom radničkih skupina, ali se ta taktika koristi u brojnim drugim slučajevima.
U mnogim slučajevima, protestanti pokušavaju obeshrabriti druge da koriste objekte i podržavaju poduzeća. Oni također potiču ljude da se usprotive ili prekinu s određenim praksama. Na primjer, grupe protiv pobačaja mogu se naći izvan klinika za pobačaje u nadi da će njihova prisutnost odvratiti ljude od ulaska i traženja pobačaja. U drugim situacijama, protestanti bi se mogli okupljati izvan tvrtke koja je optužena za diskriminirajuću praksu prema određenoj etničkoj skupini.
U mnogim demokratskim društvima, piketiranje je legalno sve dok ne krši određena pravila. U Sjedinjenim Državama, na primjer, piketiranje je često zaštićeno pravom na okupljanje, slobodom govora i pravom na prosvjed. Međutim, često su potrebne dozvole da bi takav prosvjed bio legalan. Nadalje, određene radnje poput blokiranja autocesta, šetnica ili ulaza mogu se smatrati nezakonitim.
Iako su protesti dopušteni, pojedinci koji sudjeluju u njima ili grupe koje ih organiziraju mogu se smatrati odgovornima za štetu nastalu kao rezultat aktivnosti. Šteta se može odnositi na fizičke ozljede pojedinaca, imovinsku štetu ili gubitak prihoda. Iako su sindikati poznati po organiziranju protesta, često se smatraju nezakonitim ili neovlaštenim, a kao rezultat toga sindikati mogu biti tuženi i moraju platiti kazne.
Na primjer, u Ujedinjenom Kraljevstvu, sindikati se mogu tužiti na temelju toga da su prouzročili kršenje ugovora. Uspješno se tvrdi da zapošljavanje uključuje ugovore za zaposlenike koji će obavljati određene dužnosti u određeno vrijeme. Piket može dovesti do toga da ljudi ne ispunjavaju svoje obveze ili krše svoje ugovore. Kao rezultat toga, njihovi poslodavci trpe štetu.