“Bez računa” je pravni izraz koji označava da je velika porota odlučila da nema dovoljno dokaza da se osumnjičeniku za zločin iznese suđenje na sudu. Neke jurisdikcije koriste veliku porotu kako bi utvrdile treba li se osumnjičenik suočiti s kaznenim suđenjem. Veliki žiri je skupina ljudi odabranih nasumično iz zajednice. Ako velika porota odluči da postoji dovoljno dokaza, izdaje “pravi račun” da se osumnjičenik mora suočiti s kaznenim suđenjem.
Povijesno gledano, laicima je bilo dopušteno krivično goniti bilo koga u zajednici. Funkcija velike porote bila je zaštita od zlonamjernog progona. U teoriji, velika porota još uvijek bi trebala štititi od neprikladnih kaznenih progona. Kritičari, međutim, tvrde da velike porote služe samo kao pečat tužiteljima jer članovi velike porote ne shvaćaju u potpunosti svoju ulogu i pretjerano ovise o dokazima koje im je iznio tužitelj.
Uz sustav velike porote, tužitelj izdaje dokument koji se zove optužnica koja identificira osumnjičenog i zločine za koje je osumnjičenik optužen. Tužitelj daje optužnicu velikoj poroti. Zatim iznosi svjedoke i druge dokaze. Ako velika porota utvrdi da dokazi opravdavaju suđenje osumnjičeniku za kazneno djelo, u optužnicu upisuje frazu “pravi račun”. Ovo je, zapravo, potvrđivanje optužbi tužitelja protiv osumnjičenog. Velika porota piše “nema prijedloga” na optužnici kada odluči da nema dovoljno dokaza za pokretanje postupka protiv osumnjičenog.
Prije bi velika porota na optužnici napisala latinski izraz ignoramus, što znači “mi smo neznalice”. Kada je velika porota upotrijebila izraz neznalica, to je značilo da predstavljeni dokazi nisu istiniti. Sada, velike porote obično koriste izraze “bez računa”, “nije pronađen” ili “nije istinit račun”. U konačnici, fraze imaju isto značenje.
Čak i ako velika porota ne donese prijedlog zakona o optužnici, tužitelj može ponovno podnijeti optužnicu istoj velikoj poroti ili novoj. Drugim riječima, tužitelj može nastaviti podizati optužnicu velikoj poroti sve dok ne postigne ishod koji želi. Neke jurisdikcije ograničavaju tužitelje tako što im ne dopuštaju da ponovno podnose optužnicu više od dva puta. Druge nadležnosti zahtijevaju od tužitelja da dobije odobrenje suda prije ponovnog podnošenja optužnice velikoj poroti. Zbog toga neki kritičari tvrde da tužitelji mogu zloupotrijebiti sustav velike porote.