Odštetno pravo je područje zakona koje se bavi ozljedama – fizičkim, emocionalnim i imovinskim ozljedama. U većini pravnih sustava postoje tri osnovne vrste delikata. Prekršaji mogu biti namjerni, strogi ili iz nemara. Baterija se općenito smatra namjernim ili nemarnim prekršajem. Battery delit, ili delikt baterije, obično zahtijeva namjerno, ili nemarno, dodirivanje druge osobe koje uzrokuje štetu toj osobi.
Baterija se također može optužiti kao zločin u mnogim jurisdikcijama. Kada se baterija tereti kao kazneno djelo, optuženi se može suočiti s zatvorom. U mnogim slučajevima žrtva nasilja također ima mogućnost podići građansku tužbu protiv okrivljenika za osobne ozljede nanesene kao posljedica delikta. Često se osuđujuća presuda na kaznenom sudu za kazneno djelo zlostavljanja zapravo može koristiti kao dokaz protiv okrivljenika u građanskoj parnici zbog delikta.
Jedna značajna razlika između kaznene optužbe za zlostavljanje i građanskog delikta je ta što je u građanskoj parnici stupanj sile upotrijebljene za počinjenje zlostavljanja irelevantan. U kaznenom predmetu često postoje razine baterije ovisno o korištenoj sili ili o tome je li bilo uključeno oružje. U građanskoj parnici za odštetu, nježno gurnuti nekoga je isto što i udariti nekoga oružjem. U većini slučajeva, pravno je pitanje je li dodirivanje bilo namjerno; međutim, u nekim jurisdikcijama, oštećenje baterije može se prikazati prikazivanjem nemarnog dodirivanja.
Druga bitna razlika između kaznenog djela zlostavljanja i delikta je u tome što je, za razliku od kaznenog postupka u kojem okrivljeniku prijeti zatvor, u građanskoj parnici fokus je na šteti koju je pretrpjela žrtva. Kao takva, žrtva će dobiti novčanu naknadu ako dobije građansku parnicu. Visina naknade ovisit će o brojnim čimbenicima, uključujući težinu dodira, stvarne pretrpljene tjelesne ozljede, kao i emocionalni utjecaj baterije.
Okrivljenik koji je suočen s tužbom zbog deliktnog ponašanja može imati obranu na tužbu. U većini jurisdikcija, pristanak i samoobrana najčešća su obrana protiv delikta. Pristanak se koristi kada okrivljenik tvrdi da je dodirivanje bilo sporazumno; na primjer, u tužbi za seksualno zlostavljanje. Samoobrana se navodi u situacijama u kojima okrivljenik tvrdi da mu je žrtva prijetila i da nije imao drugog razumnog izbora osim da se zaštiti napadom.