Dokaz svjedočenja je pravni izraz koji se odnosi na pisane ili usmene izjave koje se koriste kao dokaz u kaznenom ili građanskom postupku. Postoji mnogo različitih načina na koje se dokazi svjedočenja koriste u suđenju, uključujući kao prikaz zločina ili kao stručno mišljenje o nekom aspektu suđenja. U većini regija, dokazi iz svjedočenja moraju se prikupiti i prezentirati u skladu sa strogim zakonskim smjernicama ili su podložni odbacivanju iz sudskog razmatranja.
Svjedočenje svjedoka često je važno za suđenje jer je obično oblik izravnog dokaza. Očevidac je osoba koja je osobno vidjela da se zločin dogodio i stoga može biti vrijedan izvor prikupljanja činjenica o situaciji. Kao izravni dokaz, svjedočenje očevidaca smatra se činjeničnim prikazom zločina bez zaključivanja, pod pretpostavkom da svjedok govori istinu.
Neki dokazi usmenog svjedočenja mogu također biti pružanje pojedinosti o stranci u suđenju, kao što je lik svjedoka. U slučaju kada je osoba umrla kao prividna žrtva obiteljskog nasilja, o stabilnosti odnosa io prethodnim slučajevima nasilja u obitelji mogu svjedočiti bliski prijatelji ili rođaci. Iako nisu izravni dokazi, ova vrsta svjedočenja može pomoći u izgradnji slučaja za bilo koju stranu u suđenju slikajući sliku cijele situacije za suca ili porotu.
Pisani dokaz svjedočenja je drugi oblik svjedočenja koji se često koristi. Ova vrsta informacija obično dolazi u obliku izjava pod prisegom za koje odvjetnik jamči da su činjenične. Obično je pisani dokaz svjedočenja ili izjava pod zakletvom ili prijepis iskaza. Izjava pod zakletvom je pismeni odgovor osobe na pisana pitanja, dok je transkript pisana snimka razgovora ili razgovora između odvjetnika i svjedoka koji je svjedok potpisao i potvrdio da je točan.
Kao dokaz svjedočenja može se dopustiti pisana ili snimljena izjava svjedoka u slučaju da svjedok nije mogao prisustvovati glavnom pretresu iz posebnih razloga. Često se ovaj oblik dokaza koristi u slučajevima kada se očekuje da će svjedok umrijeti prije početka suđenja. Ako je, na primjer, skupina radnika tužila tvrtku jer ih je nezakonito izložila štetnim kemikalijama koje su uzrokovale bolesti opasne po život, radnici koji su bili na njezi u hospiciju ili koji se smatraju terminalnim mogli bi snimiti svoje svjedočenje za izlaganje na suđenju. Ova vrsta svjedočenja naziva se testimony de bene esse.
Svjedočenje vještaka često se koristi u suđenjima koja uključuju specijalizirana znanja koja mogu utjecati na slučaj. U zrakoplovnoj nesreći, na primjer, mogu se pozvati stručnjaci da analiziraju nesreću i daju uvjerljiva objašnjenja o uzroku, na temelju okolnosti. Općenito, vještak je neovisna strana koja prima naknadu za svoju analizu. U nekim regijama stručnjake mogu angažirati odvjetnici koji zastupaju svaku stranu slučaja, dok u drugima stručnjake angažira sud i smatraju se potpuno neovisnima o vezama s bilo kojom stranom.