Liječnički pristanak je oblik privole koji se mora dobiti prije izvođenja medicinskih zahvata. U slučaju većine odraslih osoba, pristanak se dobiva izravno od pacijenta. Za djecu i odrasle koji nemaju sposobnost pristanka, kao na primjer kada je netko bez svijesti nakon prometne nesreće, pristanak se dobiva od roditelja, supružnika ili druge osobe koja je ovlaštena donositi odluke u ime pacijenta.
Povijesno gledano, pristanak nije bio važan dio medicinske prakse. Liječnici nisu objasnili koje zahvate rade i zašto te pacijentima nisu dali informacije o rizicima i prednostima zahvata. Međutim, u 20. stoljeću pristup liječničkoj praksi i medicinskoj etici počeo se razvijati, a liječnički pristanak postao je važan dio medicinske prakse. Danas je za medicinske zahvate potrebna suglasnost, a pružatelji skrbi moraju dostaviti dokumentaciju da je pristanak dobiven.
Postoji nekoliko komponenti za dobivanje liječničke suglasnosti. Prvi je osigurati da pacijent bude dobro informiran; ljudi se iz tog razloga liječnički pristanak mogu odnositi na „informirani pristanak“. Informiranje pacijenata uključuje osiguravanje da pacijent razumije zašto se postupak preporučuje, koje su alternative dostupne, što će se dogoditi ako se zahvat ne provede, kako će se postupak provesti i koji su rizici i prednosti zahvata. Pacijentu je dopušteno postavljati pitanja kako bi dobio što više informacija.
Ovaj proces može biti dokumentiran. Na primjer, prije kirurškog zahvata, kirurg se sastaje s pacijentom kako bi pregledao papirologiju koja uključuje obrazac pristanka. Pacijent mora pročitati i potpisati obrazac kako bi naznačio da su rizici postupka objašnjeni i da pacijent zna što može očekivati. Obrazac također uključuje otkrivanje potencijalnih radnji koje bi se mogle poduzeti tijekom operacije kako bi pacijent bio svjestan mogućih varijacija u ishodu.
Nakon što je pacijent obaviješten, on ili on može donijeti odluku hoće li proći postupak ili ne. To se također može zabilježiti, pri čemu pacijent pismeno ovlašćuje pružatelja medicinske skrbi da izvrši postupak kako kasnije ne bi bilo zabune. Ova dokumentacija može postati važna u slučaju da postoji spor oko toga je li prije zahvata dobivena liječnička suglasnost.
Ljudi imaju pravo odbiti pristanak na medicinske postupke ili pristati selektivno. Na primjer, ako je pacijent s rakom obaviješten da bi kirurg možda trebao ukloniti cijeli organ kako bi izvadio tumor, pacijent bi mogao naznačiti da pristaje na resekciju tumora, ali ne i na uklanjanje organa, u tom slučaju aktivnosti kirurga bile bi ograničene u operacijskoj sali.
Kada netko nije sposoban da zakonski daje pristanak, on ili on se još uvijek mogu konzultirati tijekom postupka, a također mogu biti obaviješteni o postupku. Na primjer, ako stomatolog želi obaviti ekstrakciju djeteta radi liječenja zubnog problema, stomatolog bi djetetu mogao objasniti postupak i razgovarati o alternativama kako bi se dijete osjećalo ugodnije i suradljivije, a da pritom dobije i zakonski pristanak od roditelja. .