Ispravni dokaz je dokaz u obliku snimljene isprave. Iako mnogi ljudi mogu pomisliti na pisane dokumente, snimke u drugim medijima također se smatraju dokazima ove vrste. Na primjer, fotografija ili film bi se klasificirali kao ova vrsta dokaza. Ljudi moraju predočiti originalne kopije dokumenata osim ako ne postoji jak razlog za drugačije, u skladu s pravilom najboljih dokaza. Ovo je pravilo osmišljeno kako bi se spriječilo uvođenje lažnih ili manipuliranih dokumenata.
Postoji širok raspon razloga zašto bi ljudi mogli uvesti dokumentarne dokaze za ispitivanje suca i porote. Na primjer, ako postoji spor oko ugovora, iznošenje fizičkog ugovora na sud snažno bi podržalo slučaj. Isto tako, ako tužitelj tvrdi da je netko opljačkao trgovinu, snimke iz sigurnosnog sustava trgovine mogle bi se upotrijebiti da se optuženi vidi u trgovini.
Kada odvjetnik želi dostaviti dokumentarne dokaze, on mora zadovoljiti dokazni standard. Prvo, mora se pokazati da je istinit, a druga strana može tražiti da se dokazi ispitaju i ovjere. Ponekad autentifikacija može biti relativno laka; odvjetnik bi mogao upitati nekoga na klupi “jeste li napisali ovo pismo”, na primjer. U drugim slučajevima dokument će možda morati pregledati stručnjak koji može utvrditi je li izvornik ili ne.
Dodatno, dokumentarni dokazi, baš kao i drugi dokazi, moraju biti relevantni. Prikazivanje relevantnosti može biti vrlo jednostavno u nekim slučajevima, dok u drugima može biti kompliciranije. Dodatno, dokaz mora biti original ili mora postojati razlog zašto se kopija pokazuje na sudu. Na primjer, odvjetnik bi mogao tvrditi da je original previše krhak i da se faksimil izrađuje na sudu kako bi se izbjeglo trajno oštećenje izvornika.
Primjeri dokumentarnih dokaza mogu uključivati pravne materijale kao što su ugovori, oporuke i drugi osvjedočeni i pisani sporazumi. Osim toga, snimke događaja, pisma i druge komunikacije mogu se koristiti kao dokaz ove vrste na sudu. Kada se nešto uvede u dokaz, daje mu se jedinstvena identifikacija i u sudskom zapisniku piše da je nešto uvedeno u dokaze. Protivni branitelj ima mogućnost osporiti materijalne dokaze koji su uvedeni na sud ako postoji uvjerenje da nisu pravi ili da nisu relevantni za predmet u kojem se sudi.