Nažalost, nisu sva gospodarstva diljem svijeta jednaka. Nejednakost u gospodarstvima obično ima izravnu vezu s nejednakošću u tehnološkim sposobnostima među zemljama svijeta. Ukratko, najjače i najbogatije nacije svijeta općenito proizvode najmoderniju i najkorisniju tehnologiju. U nastojanju da naprave tehnologije koje bi mogle spasiti živote ili uvelike poboljšati gospodarstva u siromašnijim zemljama, i kao način koordinacije dijeljenja tehnologije između industrijaliziranih zemalja, mnoge su nacije pristale na sporazume ili su sklopile neformalne dogovore za prijenos tehnologije na druge nacije koje bi mogle imati koristi.
Transfer tehnologije obično koristi drugoj naciji na jedan od dva načina. U slučaju industrijaliziranih nacija, prijenos tehnologije način je koordinacije istraživanja i razvoja kako bi se ubrzalo stvaranje nove tehnologije. Drugi način na koji prijenos tehnologije može pomoći je kada industrijalizirana nacija pristane podijeliti svoju tehnologiju s manje razvijenim nacijama u nastojanju da im pomogne s osnovnim tehnologijama, poput proizvodnje hrane ili razvoja infrastrukture.
Međunarodno pravo igra veliku ulogu u prijenosu tehnologije, budući da je velika većina stvorene tehnologije zaštićena zakonom o intelektualnom vlasništvu. Zakon o intelektualnom vlasništvu štiti kreacije uma, kao što je tehnologija, od nezakonite uporabe. Autorska prava i patenti najčešći su oblik pravne zaštite intelektualnog vlasništva. Kada je nova tehnologija zaštićena autorskim pravom ili patentom, nitko ne smije koristiti tehnologiju u svoju korist bez dopuštenja nositelja autorskog prava ili patenta. Kao rezultat toga, nova tehnologija se ne može koristiti bez ugovora o prijenosu tehnologije.
Svjetska organizacija za intelektualno vlasništvo (WIPO), koja je specijalizirani odjel Ujedinjenih naroda, svjetski je lider u olakšavanju prijenosa tehnologije. WIPO pomaže nacijama da se udruže kako bi sklopile sporazume prema kojima se tehnologija može prenositi i dijeliti u korist onih kojima je tehnologija potrebna bez kršenja prava intelektualnog vlasništva vlasnika tehnologije. Povelja WIPO-a poziva organizaciju da ne samo štiti intelektualno vlasništvo, već i da pomogne u prijenosu intelektualnog vlasništva kada je to potrebno.
Jedan uobičajeni način funkcioniranja prijenosa tehnologije je dopustiti nositelju autorskih prava ili patenta da profitira od izuma na određeno vrijeme, nakon čega će tehnologija biti dostupna drugim vladama ili nacijama za korištenje. Uvijek postoji balansiranje koje zahtijeva zaštitu za kreatore tehnologije dok još uvijek pokušavaju stvoriti mehanizam za dijeljenje tehnologije. Bez mogućnosti profitiranja od tehnologije, većina pojedinaca ili tvrtki prestala bi je stvarati; međutim, humanitarni problemi nalažu da dijeljenje tehnologije također treba biti cilj.