Cenzura je, općenito govoreći, izraz neodobravanja prema postupcima osobe. U pravnom smislu, to se odnosi na formalni ukor od strane upravljačkog tijela, koji ukazuje na nezadovoljstvo načinom na koji se netko ponašao u određenoj situaciji. Ne predviđaju se dodatne kazne kada je osoba osuđena, samo bilješka u trajnoj evidenciji da je registrirano neodobravanje, ali se djelo općenito smatra vrlo teškim jer može štetiti ugledu osobe.
Procedura za provođenje cenzure varira, ovisno o naciji i autoritativnom tijelu koje je uključeno. Općenito, svako tijelo, od nacionalnog zakonodavnog tijela do privatne organizacije, može odlučiti osuditi jednog od svojih članova ili generirati izraz osude osuđujući postupke istaknute javne osobe povezane na neki način s tim tijelom. Ako je na meti čelnik organizacije, ta osoba mora stajati po strani za raspravu i glasovanje, jer se smatra neprikladnim da ljudi sami predsjedaju postupkom za osudu.
U osudi će biti napisan službeni dokument u kojem će se opisati prekršaj i izraziti neodobravanje. Ako osuda dobije većinu glasova kada se iznese na glasovanje, to će biti upisano u zapisnik. Ako je organizacija istaknuta, to bi moglo privući pozornost medija i stvar bi se mogla naširoko objaviti. Kada, na primjer, nacionalno zakonodavstvo osudi šefa države, o tome se žustro raspravlja diljem zemlje.
U nekim slučajevima mogu se poduzeti dodatni koraci nakon osude. Na primjer, ako odvjetnička komora osudi odvjetnika, to može biti popraćeno postupkom za oduzimanje odvjetničke dozvole za obavljanje djelatnosti ili oduzimanje odvjetnika, čime se u potpunosti zabranjuje daljnja odvjetnička praksa. Isto tako, cenzura može upozoriti druge organizacije i ljude na nečije radnje i može dovesti do građanske tužbe ili druge potrage na sudu za naknadu štete.
Neki kritičari smatraju osuđivanje praznom gestom jer nema značajnih posljedica. Drugi vjeruju da je to učinkovita metoda za discipliniranje ljudi kada mjere discipline možda nisu dostupne, tako što ih obavještavaju da se njihova javna djela promatraju i primjećuju. Na primjer, ako član upravnog tijela daje rasističke komentare na događaju u kampanji, to nije razlog za isključenje iz tijela ili bilo koje druge kazne, ali se osoba može osuditi kao upozorenje. Ovo također djeluje kao javna izjava, jasno stavljajući do znanja da matične organizacije ne podržavaju jednostrano ili podržavaju postupke svojih članova.